Ludi sultan Ibrahim obožavao je krupne žene i odjeću od krzna

Na današnji dan, 5. studenog 1615. godine, u Istanbulu je rođen jedan od najosebujnijih osmanskih vladara, sultan Ibrahim I., a nadimak pod kojim je zapamćen, "Ludi (Deli) Ibrahim", itekako je zaslužen.

Od 1640. godine, kad je sjeo na tron, pa do trenutka kad su ga otpremili na onaj svijet činio je sve što je bilo u njegovoj moći da slavno carstvo gurne u anarhiju.

Nije čudno što nije bio oličenje mentalne stabilnosti znamo li da je mladost proveo u tzv. "Kavezu", ograđenom dijelu harema velebne palače Topkapi. Ondje su, naime, sultani često pod stražom držali mlađu braću, u strahu da će im ova preoteti vlast… Osim ako bi ih, uštede radi, jednostavno odlučili pobiti.

Za ovo pragmatično rješenje opredijelio se i Ibrahimov stariji brat Murat IV., a jedini razlog zbog kojeg je Ibrahima ostavio na životu bilo je uvjerenje da momak, onako poremećen, ne predstavlja ugrozu prijestolja.

Poludio od straha?

U svakom slučaju, Deli Ibrahim proveo je oko 22 godine zatvoren u zlatnom kavezu palače Topkapi strahujući da će ga pogubiti brat sultan Murat IV, što je ostavilo trajne posljedice na njegovo mentalno zdravlje.

Murat, međutim, nije očekivao da će se teško razboljeti te prije dvadeset sedmog rođendana završiti u smrtnoj postelji. Zadnjim snagama, strahujući od najgoreg, naložio je Ibrahimovo smaknuće, no ta naredba nije provedena.

Umjesto pod zemljom, Ibrahim je završio na prijestolju. Legenda kaže da je, znajući da mu je ovaj za života predstavljao prijetnju, zaplesao na bratovom grobu.

Uzgred rečeno, Ibrahim nije bio jedini 'pomaknuti' član obitelji. Njegov stric, sultan Mustafa I., zapamćen je po tome što je hranio ribe novčićima te, onako iz zabave, čupao brade državnih dužnosnika.

Na početku Ibrahimove vladavine, na dvoru se šuškalo da problematični mladić neće biti sposoban izvršavati svoje odgovorne haremske dužnosti, odnosno produžiti nasljednu liniju. Brbljavi dvorjani nisu mogli biti dalje od istine: sultan je imao nezajažljiv seksualni apetit, a neki tvrde da je u krevetu znao ugostiti do dvadeset četiri konkubine dnevno.

Korpulentne dame i skupocjeno krzno

Zvuči pretjerano ali, ako znamo da je imao osamnaestero potomaka, nije nemoguće. Kad je posjećivao svoje miljenice, redovito bi se odjenuo vrlo ekscentrično – nosio je krzna od najmanje četiri oderane životinje, kosu je krasio cvijećem iz vrta palače, a bradu najskupljim draguljima.

Bio je izrazito zaljubljen u skupocjena krzna, pa je naložio da se sobe u palači oblože krznom, zbog čega su ga francuski suvremenici prozvali "Le Fou de Fourrures" (Ludak u krznu).

Ludi sultan je ludovao za korpulentnim damama. Kad se osladio svim ženama takvog fizikusa u svome haremu – navodno ih je volio nage proganjati naokolo, njišteći pritom kao konj – slao je agente da mu pronađu što deblje priležnice.

Jack-pot stigao mu je iz Gruzije, tada sjevernog dijela Osmanskog Carstva, gdje su njegovi ljudi pronašli ženu tešku stotinu i pedeset kilograma. Oduševljen njenim likom i djelom, sultan joj je dao državnu plaću i visoku titulu namjesnice Damaska, kao i nadimak "Şeker Pâre" odnosno, u slobodnom prijevodu - "kocka šećera".

Nadalje, čak osam članica svog harema podigao je u status haseki (sultanove glavne supruge), dijeleći im bogatstvo i zemljišta.

Za razliku od odabranica, mnoge su druge stradale. U jednom naletu bijesa naredio je da se 280 članica njegovog harema baci u Bosfor i udavi.

Zbog uništavanja svih reformi koje je uveo njegov brat, neuspješnog rata s Venecijom te sve češćih i sve žešćih proplamsaja ludila, Ibrahim je u konačnici svrgnut državnim udarom šeika ul-Islama (titula najvišeg vjerskog poglavara u Osmanskom Carstvu). Zanimljivo je da je potporu puču dala sultanova rođena majka, sultanija Kösem.

Svrgnut je u puču 8. kolovoza 1648., a deset dana kasnije (18. kolovoza 1648.) zadavljen je u Topkapi palači.

Po nalogu velikog vezira Mevlevi Mehmed-paše, zadavili tetivom luka. Bio je do tada drugi sultan u povijesti Osmanskog Carstva koji je smaknut nakon Osmana II., a naslijedio ga je sedmogodišnji sin Mehmed IV.