Je li vam poznato da je Švedska imala kompaniju za trgovinu robljem iz Afrike

Na današnji dan prije 240 godina, 31. listopada 1786. osnovana je Švedska zapadnoindijska kompanija (šved. Svenska Västindiska Kompaniet) namijenjena kolonijalnoj eksploataciji područja kojeg su Europljani nekoć nazivali Zapadnom Indijom (šire karipsko područje).

Kompanija je dobila karipski otok Saint Barthélemy, smješten otprilike između Djevičanskog otočja i Antigve. Otok je Švedska dobila od Francuske u zamjenu za trgovinska prava u Göteborgu.

Kompanija i njezin glavni grad Gustavia doživjeli su golemi financijski uzlet potkraj 18. stoljeća. Švedska je proglasila otok slobodnom lukom (neutralnom zonom). Tijekom Napoleonovih ratova, kada su velike kolonijalne sile međusobno ratovale i blokirale luke, trgovci svih nacija hrlili su na švedski otok kako bi nesmetano trgovali šećerom, pamukom i duhanom

Na otoku Saint Barthélemy glavno naselje nazvano je Gustavia prema tadašnjem vladajućem švedskom kralju Gustavu III. iz dinastije Holstein-Gottorp. Ime Gustavia zadržao je taj grad do danas, premda Švedska više ne posjeduje otok Saint Barthélemy (danas pripada Francuskoj).

Šveđani su u okviru Švedske zapadnoindijske kompanije organizirali trgovinu robljem iz Afrike. Radilo se o uvozu robova iz afričkih područja na Karibe, gdje se njima zatim trgovalo (ondje su uglavnom korišteni za rad na plantažama).

Članak 14. povelje ove kompanije eksplicitno joj je dodijelio kraljevski monopol na sudjelovanje u transatlantskoj trgovini robljem na relaciji Afrika–Karibi. Otok Saint Barthélemy služio je kao tranzitna luka kroz koju su tisuće porobljenih Afrikanaca prebacivane na plantaže diljem Amerike

Švedski kralj Gustav III. bio je strastveni zagovornik kolonijalizma. Osobno je posjedovao 10 % dionica kompanije, što ga je činilo najvećim pojedinačnim dioničarom. Država je uz to uzimala 25 % ukupnog profita, dok je 75 % išlo privatnim investitorima.

Unatoč golemom profitu u zlatnim godinama, kompanija je ubrzo bankrotirala. Britanci su tijekom sukoba često plijenili njihove brodove, no konačni udarac zadala je unutarnja pronevjera. Glavni agent kompanije na otoku, Carl Dreijer, sustavno je krao i zamračivao proračunski novac.

Kompanija je službeno ukinuta i raspuštena 1805. godine nakon nepuna dva desetljeća postojanja. Švedska je na kraju prodala otok natrag Francuskoj 1878. godine, čime je švedska avantura na Karibima trajno završila.

Ropstvo je u Švedskoj i njenim kolonijama ukinuto tek 1847. godine. Švedska je danas prva asocijacija na neutralnost, socijalnu državu i ljudska prava, ali ova je kompanija bila dio mračnijeg, kolonijalnog razdoblja švedske povijesti.