Na današnji dan prije 160 godina, 9. travnja 1865. rođen je njemački general Erich Ludendorff, vjerojatno najmoćniji čovjek u Njemačkoj tijekom 1917. i 1918. godine.
Naime, njemački glavni stožer tj. vrhovno zapovjedništvo bilo je toliko utjecajno tijekom Prvog svjetskog rata, da je imalo veću ulogu od njemačke vlade.
General Ludendorff i feldmaršal Hindenburg radili su kao dvojac, pri čemu je Hindenburg bio formalno viši po činu, ali je većinu poslova zapravo vodio Ludendorff. Njih dvojica proslavili su se isprva na Istočnom bojištu, nanijevši težak poraz Rusima kod Tannenberga. Zbog te pobjede dobili su herojski status u Njemačkoj, i postavljeni su na čelo čitave njemačke carske vojske.
U Njemačkoj je glavni stožer tj. vrhovno zapovjedništvo (njem. Oberste Heeresleitung – OHL) bilo toliko utjecajno tijekom Prvog svjetskog rata, da je imalo veću ulogu od njemačke vlade. General Ludendorff bio je vjerojatno najmoćniji čovjek u Njemačkoj tijekom 1917. i 1918. godine. Njegovi postupci silno su utjecali na povijest svijeta kakvog danas poznajemo.
Primjerice, Ludendorff se zalagao za neograničeni podmornički rat, koji je uvelike utjecao na konačni ulazak SAD-a u borbu protiv Njemačke. Nadalje, OHL je osigurao zlokobno slanje Lenjina i njegovih pristaša iz Švicarske u Rusiju (kao svojevrsno ideološko tajno oružje).
Kad je u Rusiji pobijedila revolucija, Nijemci su prihvatili mir na istoku, a Luddendorff je to namjeravao iskoristiti tako da prebaci većinu snaga na Zapadno bojište i tamo zada konačni udarac Antanti. Znao je da mora žuriti, jer su trupe SAD-a malo po malo ulazile u rat na stani protivnika.
Ludendorffova ofenziva na zapadnom bojištu propala je. On je i pretjerano bio svjestan činjenice da taj neuspjeh znači da Njemačka nikako ne može više pobijediti u ratu. Vjerojatno da poštedi svoje vojnike od klanja, želio je zatim što brže okončati rat. Izgleda da je Ludendorff jako loše psihički podnio poraz, pa su njegovi suradnici morali čak pozvati psihijatra u pomoć.
Za svjetske probleme Ludendorff je smatrao odgovornim kršćane, Židove i masone, te je te svoje stavove nastojao širiti u javnosti. O Ludendorffu postoji i neobičan podatak da je vjerovao u poganskog boga Wotana (germanska verzija skandinavskog Odina).
Nakon Prvog svjetskog rata, Ludendorff je zadržao ugled u Njemačkoj zbog ranijih pobjeda poput one kod spomenutog Tannenberga. Adolf Hitler pokušavao je iskoristiti Ludendorffov ugled, pa je ovaj čak sudjelovao u prvom Hitlerovom pokušaju preuzimanja vlasti (tzv. Pivnički puč u Münchenu).
Godine 1924. je izabran za predstavnika Nacističke stranke u parlamentu, koju je dužnost obnašao do 1928. godine. 1925. godine je izgubio predsjedničke izbore od svog bivšeg komandanta Paula von Hindenburga. 1928. godine se povukao u mirovinu, u okolnostima loših odnosa s vodstvom NSDAP.
Na svoj sedamdeseti rođendan 1935. godine, odbio je Hitlerovu ponudu da bude imenovan za feldmaršala.
Sa svojom drugom suprugom, Mathillde, osnovao je 1937. godine – uz dopuštenje samog Adolfa Hitlera – pokret koji je nazvao "Bund für Gotteserkenntnis (Savez za spoznaju Boga)", putem kojega je nastavio širiti antisemitsku, antimasonsku, antikatoličku i rasističku propagandu.
Ludendorff je umro iste 1937. godine, a pokop mu je bio državnički, uz sve počasti. Na pokopu je prisustvovao i govorio Hitler. Mathilde Ludendorff je nakon njegove smrti nastavila voditi pokret, ali bez velikog uspjeha.
