CIA je 1972. godine sudjelovala u strogo tajnoj podmorničkoj misiji kako bi dohvatila paket špijunskog satelitskog filma s 5000 metara ispod površine Tihog oceana.
Sjedinjene Države lansirale su, naime, satelit u lipnju 1971. kako bi fotografirale obavještajne mete, ali sljedećeg mjeseca padobran na jednoj od njegove četiri kapsule s dragocjenim filmom pokvario se pri ponovnom ulasku, zbog čega se srušio u ocean i potonuo na dubinu od 5000 metara, pisao je Express.
Američka mornarica i CIA osmislile su hrabar plan korištenja Trieste II (DSV-1) s ljudskom posadom za spašavanje kapsule s dna oceana, u nečemu što će postati najdublja podvodna operacija provedena do danas. Trebala su im tri zarona da dođu do filmova koji su većinom bili uništeni. Koliko je to koštalo nisu objavili, no sigurno ih je koštalo pravo malo bogatstvo. Puno manje američkoj mornarici trebalo je da dođe do uređaja koji su izgubili u Jadranskom moru 2021. godine. Navodno, oko 3000 eura.
Posada ribarskog broda Marian II u siječnju 2020. godine s 140 metara dubine povukla je uređaj koji im je pokidao mreže. Uređaj su "ulovili" između otoka Mljeta i otočića Svetog Andrije u dubrovačkim Elafitima. Ribar Darko Kunac Bigava za portal Morski.hr je potvrdio da su ga radio vezom kontaktirali preko VHF kanala 16 s američkog vojnog broda i da su uređaj tražili natrag. To bi bila i prva potvrda podrijetla pronađene, čini se ipak, vojne "igračke".
"Iskrcali smo taj pakleni stroj, evo maloprije sam ga predao. Platili su mi štetu, sve je bilo u redu u primopredaji. Potpisali su oni papir da sam im predao, sve je ok. Pokušao sam snimiti, ali nisu mi dali da slikam", ispričao je za 24sata 9. siječnja 2020. godine ribar Darko Kunac, koji je u srijedu navečer kod Mljeta pronašao neobični uređaj za koji se uspostavilo da je s američkog broda koji je prolazio tom rutom.
"U početku pregovora bilo je nezgodno, bilo je prgavo. Mislili su ti Amerikanci da sam nekakav somalski pirat ili tko zna što, mislili su da žvačem koku, da ću im izvući milijune. A onda sam im ja rekao da mene to ne interesira, da imam svoju pamet i da se sa mnom neće igrati. Zaprijetio sam im da ću baciti stroj u more i da sam tvrd orah. Obalna straža je sve prevodila", kazao je tada Kunac.
"Ma gledaj prijatelju, razočaran sam da oni mogu ovako doći pred moju kuću, u moje dvorište i onda me ovako zafrkavati. Što je ovo, tko ovo dozvoljava? Kako bi se oni osjećali da ja dođem ispred Houstona i da im ovako izvodim? Da dođem kod njih u vrt i radim što hoću? Ajde, molim te.
Ali nisu oni krivi, oni su tu došli mornari, rade što rade. Ispričali su se, kažu da nije do njih. Njima fala lipa, daleka im bila zemlja. Oni su poslani kao posada, problem su ovi naši što su skinuli gaće pred njima, to je drugi par postola. Ma... bolje da mučim", rekao je Kunac te zaključio:
"Što se tiče novca, izvukao sam koliko mi je trebalo, pokrio sam svoju štetu. Nisam se htio puno natezati s njima, rekao sam im slobodno da nazovu ribomaterijal i da provjere koliko koštaju mreže i materijal. Nisam im uzeo za duševnu bol."
Ono što je još čudnije u ovoj ionako čudnoj priči jest činjenica da je uređaj koji su ribari "ulovili" u morskim dubinama još uvijek bio u poštanskom omotu – na njemu su se jasno vidjele oznake "DHL-a". Nije bio ni raspakiran, što znači da nije ni radio, odnosno da nije bio uključen, pisala je Slobodna Dalmacija.
Radi se o multisenzorskom uređaju za prikupljanje raznih podmorskih podataka (geoloških, hidrografskih…). To je, po svemu sudeći, akustični lokator ili tzv. hidrofonska stanica koja prikuplja zvukove. Očigledno im je uređaj s broda ispao slučajno jer nije bio ni uključen.
Uređaj može biti civilne ili vojne namjene. Ako se radi o uređaju vojne namjene, onda ova cijela priča dobiva drukčije dimenzije. Naime, ako je vojni uređaj, onda se može raditi o određenim pripremama za "baziranje" ili dolazak neke vrste naoružanja u to područje, tipa podmornica – rekao je sugovornik za Slobodnu Dalmaciju.
