Na današnji dan, 2. veljače 1924. godine, preminuo je Aleksa Šantić, od tada neizlječive bolesti, tuberkuloze.
Šantić, jedan od važnijih simbola grada na Neretvi, kojem je nedavno vraćen i ostatak ulice koju je izgubio nakon rata, rođen je rođen je 27. svibnja 1868. godine u Mostaru u kojem je proveo veći dio svojeg života.
Šantić je bio je jedan od osnivača kulturnog lista "Zora", kao i predsjednik Srpskog pjevačkog društva "Gusle". Tu je upoznao i družio se sa poznatim pjesnicima tog doba: Svetozarom Ćorovićem, Jovanom Dučićem, Osmanom Ðikićem...
Šantić se smatra jednim od najvećih pjesnika s prijelaza dvaju stoljeća, a njegove pjesme su nezaboravne i vječita inspiracija. Aleksa Šantić je svoju punu pjesničku zrelost doživio između 1905. i 1910. godine, a njegov književni opus mogao bi se podijeliti u dvije cjeline, koje nisu nužno potpuno razdvojene – pjesme o ljubavi prema ženi, čežnji i sjeti i pjesme o ljubavi prema narodu.
Godine 1903. u časopisu „Kolo“ objavljena je Šantićeva pjesma „Emina“ koja se smatra jednom od najljepših ljubavnih pjesama s početka 20. stoljeća. Pjesma je navodno posvećena Emini Sefić, kćerki mostarskog imama. Iako je Emina u vreme kad je pjesma nastala imala desetak godina, vjeruje se da je Aleksa svoje najljepše stihove posvetio upravo mladoj imamovoj kćerki.
S druge strane, neki povjesničari kažu da je Emina bila Šantićeva utopija, te da nikad nije sreo mladu Mostarku, a da je u stihovima opisao idealnu ženu.
Hrvatsko narodno kazalište Mostar povodom godišnjice smrti Aleksa Šantić će u četvrtak, 2. veljače izvesti predstavu "Noć s Aleksom".
