Karlo Afan de Rivera, majstor akvarela i slikar Mostara

Karlo Afan de Rivera, rođen je 28. listopada 1885. godine u Malom Lošinju, a u Mostar je došao 1918. godine gdje je između dva svjetska rata radio kao zubotehničar i slikar, a poslije Drugog svjetskog rata kao scenograf Narodnog pozorišta i Kulturno-umjetničkog društva Abrašević te kao nastavnik crtanja 1949. – 1957. godine. Sin je austrijskog časnika Francisca, potomka drevne andaluske plemićke loze Afán de Ribera i Nike r. Bunić iz Dubrovnika.

Piše: Miroslav Landeka

Osnovnu školu polazio je u Dubrovniku, obrtnu školu 1899. – 1903. godine u Zagrebu. Nakon završena školovanja, radio je kao dekorativni slikar na javnim, privatnim i sakralnim objektima u Zagrebu, Slavoniji i Dalmaciji, a s M. Perošem na dekoraciji franjevačke crkve u Našicama. Godine 1904. asistent je u privatnoj slikarskoj školi B. Čikoša Sesije i M. Cl. Crnčića u Zagrebu. Od 1904. do 1912. godine zaposlen je kao dekorativni slikar kod nekoliko poslodavaca u Trstu na uređenju interijera javnih i privatnih građevina. Godine 1912. ponovno je u Zagrebu i radi s Perošem na dekoraciji crkve u Novom Vinodolu. S kraćim prekidima studirao je 1915. – 1917. godine na Višoj školi za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu. Godine 1926. bio je na studijskom putovanju u Rimu, Firenci i Veneciji. Bio je član ULUBiH-a.

Od Malog Lošinja do Mostara 

Kako je istaknuo Anđelko Zelenika, povjesničar umjetnosti i konzervator, de Riverin slikarski opus može se podijeliti u dvije faze: prva (1918. – 1930.), s manjim izuzecima, obuhvaća djela rađena u ulju, a druga, radove u akvarelu nastale od 1930. do 1970. godine. Radovi iz prve faze pod utjecajem su zagrebačke slikarske škole prvih dvaju desetljeća ovog stoljeća. Iz tog se razdoblja sačuvalo nekoliko radova iz zagrebačkog vremena, više intimnih obiteljskih portreta, nastalih neposredno nakon dolaska u Mostar, kao i nekoliko djela s motivima iz Dalmacije. U prvoj fazi rada Afan se zaustavio na pola puta između tradicionalno shvaćenog i koloristički slobodnije obrađenog portreta. Iz 1918. zanimljiva su dva ulja: Djevojka sa žutim šeširom, intenzivnog kolorita i slobodnog poteza, i Moja sestra, primjer intimnog portreta s postignutom ravnotežom između tradicije i modernih rješenja. Početkom četvrtog desetljeća postao je poznat likovnoj javnosti po akvarelima. Za njegov daljnji slikarski razvoj osobito je bilo važno desetogodišnje prijateljstvo sa slikarom A. Motikom koji je od 1929. do 1939. godine živio i radio u Mostaru.

Mostarski motivi u prozračnim akvarelima 

Afan je u akvarelu radio mrtve prirode, pejzaže, portrete, interijere, marine, folklorne motive i dr. U njegovu opsežnom slikarskom djelu mostarski su motivi sadržaj čitavog ciklusa akvarela, nastalog tijekom četiri desetljeća. Slikao je i motive s Jadrana, posebice iz Dubrovnika. Godinama je nastojao – i uspijevao – proniknuti u tajne akvarelske tehnike. Najbolja je ostvarenja dao eliminirajući naraciju, slikajući prozračnu viziju predmeta slobodnim potezom, nanoseći mnogo bijele boje. Svoje je akvarele slikao velikom lakoćom, bez prethodnog skiciranja.

Godine 1949. kopirao je freske u manastiru Gračanica i u crkvi Lomnici u istočnoj Bosni. Samostalno je izlagao u Zagrebu (1917., 1938., 1941., 1954.), Beogradu (1937.), Splitu (1938.), Sarajevu (1946., 1962.), Cetinju (1951.), Mostaru (1953., 1962.) i Londonu (1969.). Retrospektivnu izložbu imao je u Mostaru 1976./1977. godine i Sarajevu 1977. godine. Sudjelovao je na izložbi Pola vijeka hrvatske umjetnosti 1938./1939. godine u Zagrebu te na izložbama ULUBiH-a 1946. – 1976. godine u svim većim mjestima u zemlji.

Djela mu se nalaze u privatnom posjedu te u galerijama u zemlji i inozemstvu. Vrjednije zbirke su kod autorova nasljednika, u Umjetničkoj galeriji u Sarajevu i u ekspozituri Umjetničke galerije u Mostaru. Za dugogodišnju slikarsku aktivnost dobio je 1968. godine 27–julsku nagradu za životno djelo. Pripada generaciji slikara zagrebačke škole iz prvih desetljeća našeg stoljeća i kao jedan od njezinih predstavnika dugo je i aktivno djelovao u likovnom životu BiH. Stvarajući između dva rata u teškim životnim i umjetničkim uvjetima, ostavio je opsežno slikarsko djelo toplih, prozračnih, svježih i suptilnih akvarela kojima je teško naći premca u BiH.

Umro je Mostaru u 2. lipnja 1979. godine.