Crteži Gabrijela Jurkića u Mostaru: Umjetnik koji je kistom sačuvao identitet jednog naroda
"Gabrijel Jurkić nije samo slikao krajolike koje promatramo, nego krajolike kojih se sjećamo", poručio je u petak akademski kipar i tajnik Razreda za umjetnost HAZU-a BiH Stjepan Skoko na otvorenju izložbe "Umjetnik - crta - posvećenje: Zbirka crteža Gabrijela Jurkića" u Galeriji kraljice Katarine Kosača u Mostaru.
Izložba je otvorena u okviru Dana Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u Bosni i Hercegovini, a priređena je u povodu 140. obljetnice rođenja akademskog slikara Gabrijela Jurkića.
Postav donosi izbor crteža iz zbirke Gabrijela Jurkića koja se čuva u fundusu Franjevačkog muzeja i galerije Gorica – Livno. Predstavljeni radovi otkrivaju širinu Jurkićeva umjetničkog interesa, sigurnost crtačkog izraza i važnost crte u oblikovanju njegova prepoznatljivog opusa.
Kistom sačuvan identitet jednog naroda
Izložbu je otvorila zastupnica u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH i dopredsjednica HDZ-a BiH Darijana Filipović, koja je istaknula simboliku činjenice da se Dani HAZU-a u BiH obilježavaju upravo u znaku Gabrijela Jurkića.
"Akademija je čuvar našega identiteta i prostor u kojem se spajaju i susreću različite vrijednosti jednoga naroda, a Gabrijel Jurkić upravo je te vrijednosti sažeo potezom kista te nam u naslijeđe ostavio vizualni kôd našega opstanka i tradicije, kao i našega duhovnog bića", kazala je Filipović.
-webp.webp&w=3840&q=75)
Poručila je kako je Jurkić, živeći vlastiti identitet, dosegnuo vrhunce europske i svjetske umjetnosti.
"Njime se ponosimo, a neka nam ova izložba i sva njegova djela budu poticaj da, bez obzira na područje u kojem djelujemo, bilo u znanosti, umjetnosti ili politici, u svojem društvu budemo donositelji svjetla, čuvari zemlje i ponosni baštinici našega identiteta", rekla je Filipović.
Otvorenju izložbe nazočili su i akademik Dragan Čović, predstavnici Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u BiH, akademske i kulturne zajednice te društvenog i vjerskog života.
Od skice do platna
Voditelj izložbenog programa Galerije kraljice Katarine Kosača Dalibor Nikolić govorio je o koncepciji postava, koji posjetitelja vodi od jednostavnijih prema složenijim crtežima.
"Pred nama je golema količina vremena sažeta u umjetničkim djelima i trag umjetnikove ruke u trenutku njihova nastanka. Crtež predstavlja duh umjetnika, dok boja izražava emociju, a Gabrijel Jurkić pokazao je potpuno majstorstvo i jednoga i drugoga. Umjetnost je u konačnici prostor autonomije i slobode", zaključio je Nikolić.
Ravnateljica Franjevačkog muzeja i galerije Gorica - Livno Dražena Džeko govorila je o značenju izložbe i odgovornosti ustanove koja čuva, štiti i predstavlja Jurkićevu umjetničku ostavštinu.
"Ime Gabrijela Jurkića utkano je u kolektivnu memoriju hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini, a uspomena na njega ne blijedi ni više od pedeset godina nakon njegove smrti", naglasila je Džeko.
Dodala je kako je Jurkić za svaki portret izrađivao brojne skice i crteže te tek nakon sigurnosti u konačno rješenje motiv prenosio na platno.
"Upravo zato ova izložba pruža vrijedan uvid u njegov stvaralački proces. Franjevački muzej i galerija Gorica - Livno sustavno skrbi o zaštiti i predstavljanju njegova opusa, a posebno nam je zadovoljstvo, kao jednoj od vodećih muzejskih ustanova hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini, sudjelovati u Danima Hrvatske akademije za znanost i umjetnost", rekla je Džeko.
"Jurkić je u pejzažima dosegnuo vrh"
Gabrijel Jurkić rođen je 1886. godine u Livnu, a svojim je slikarstvom zauzeo jedno od najprepoznatljivijih mjesta u hrvatskoj umjetnosti Bosne i Hercegovine.
U njegovu opusu posebno se izdvajaju pejzaži livanjskog i kupreškog kraja, religijski i simbolički motivi te snažna osjetljivost za svjetlo, boju i promjene u prirodi.
U Franjevačkom muzeju i galeriji Gorica – Livno danas se čuva 215 njegovih umjetničkih slika te oko 6000 skica, crteža, studija i akvarela, čime je Livno ostalo ključno mjesto očuvanja i predstavljanja njegova stvaralaštva.
Otvorenju izložbe prethodila je tribina "Život i djelo Gabrijela Jurkića", održana u organizaciji HAZU-a BiH i Franjevačkog muzeja i galerije Gorica – Livno.
Prof. dr. sc. fra Marko Karamatić podsjetio je na Jurkićev dolazak u franjevački samostan Gorica kod Livna 1956. godine, gdje je nastavio živjeti i stvarati, a svoju umjetničku ostavštinu povjerio franjevcima.
"Ono što najdublje obilježava Jurkićevo slikarstvo jesu pejzaži, u kojima je dosegnuo umjetnički vrh. U prirodi je gledao ljepotu koju je Bog darovao čovjeku, a u ozračju duhovnosti svetoga Franje slikanje prirode za njega je bilo čin religioznosti", kazao je fra Karamatić.
Govoreći o Jurkićevu odnosu prema umjetničkim i ideološkim strujanjima vremena, istaknuo je kako je ostao dosljedan sebi te, makar postumno, dobio mjesto koje mu pripada u povijesti bosanskohercegovačkog i hrvatskog slikarstva.
Žena koja je dijelila Jurkićev stvaralački put
Važno mjesto u Jurkićevu životu imala je i njegova supruga Štefanija, odnosno Štefa Jurkić, profesorica francuskog jezika i hrvatska katolička književnica između dvaju svjetskih ratova.
O njezinu književnom stvaralaštvu i autorskom zajedništvu supružnika Jurkić govorila je Ružica Barišić, voditeljica knjižnice i arhiva Franjevačkog muzeja i galerije Gorica – Livno.
"Štefa Jurkić bila je jedna od najpoznatijih, najplodnijih i najistaknutijih hrvatskih katoličkih spisateljica svojega vremena. Za života je objavila sedam knjiga i najmanje 156 proznih priloga u katoličkom tisku, a sva je njezina izdanja likovno opremio suprug Gabrijel Jurkić", istaknula je Barišić.
Tribina i izložba podsjetile su kako očuvanje Jurkićeva opusa nije samo odnos prema jednom umjetniku, nego i prema kulturnom identitetu, povijesnom pamćenju i nasljeđu hrvatskog naroda u BiH.
