Andrićev prijatelj, majstor karikature i veliki boem: Prije 106 godina rođen je Zuko Džumhur

Na današnji dan, 24. rujna 1920. godine, u Konjicu je rođen Zulfikar Zuko Džumhur, jedan od najpoznatijih bosanskohercegovačkih putopisaca, slikara, karikaturista i televizijskih autora. Tijekom života objavio je tisuće karikatura, putovao Europom, Azijom i Afrikom, prijateljevao s Ivom Andrićem i Momom Kaporom te stvorio kultnu televizijsku emisiju ''Hodoljublja''. Bio je poznat po osebujnom humoru, boemskom načinu života i anegdotama koje su ga nadživjele.

Od Konjica do Beograda: Umjesto prava odabrao umjetnost

Džumhur je rođen u uglednoj obitelji. Njegov otac Abduselam bio je imam Bajrakli džamije u Beogradu, zbog čega je Zuko ondje proveo dio djetinjstva i završio osnovnu školu te niže razrede gimnazije. Školovanje je nastavio u Sarajevu, gdje je 1939. završio gimnaziju.

Isprva je studirao pravo, ali se ubrzo opredijelio za umjetnost. Upisao je Likovnu akademiju u Beogradu, gdje je studirao u klasi slikara Petra Dobrovića. Upravo će crtež, a osobito karikatura, postati jedno od njegovih glavnih sredstava izražavanja.

Prve crteže objavio je 1947. godine u vojnom časopisu ''Narodna armija''. Uslijedila je suradnja s brojnim novinama i časopisima, među kojima su ''Jež'', ''Borba'', ''Politika'', ''Oslobođenje'' i NIN.

Karikatura koja je završila i na Zapadu

Početkom pedesetih godina Džumhur je nacrtao jednu od svojih najpoznatijih političkih karikatura. Prikazivala je Karla Marxa za radnim stolom, dok je iznad njega visio uokvireni portret Josifa Staljina.

Karikatura je nastala u vrijeme sukoba jugoslavenskog i sovjetskog vodstva te je postala prepoznatljiv prikaz tadašnjih ideoloških razilaženja. Prenio ju je i njemački časopis ''Stern''.

Zanimljivo je da je upravo ta karikatura poslije postala važan dio radnje filma Emira Kusturice ''Otac na službenom putu''. Komentar glavnog junaka o crtežu pokreće događaje koji dovode do njegova uhićenja.

Džumhur je gotovo četiri desetljeća surađivao s beogradskom ''Politikom''. Prema zapisima novinara Minje Bojanića, izrada karikatura nije uvijek bila jednostavna. Četvrtkom bi satima crtao, odbacivao prve verzije i započinjao nove, a ispod njegova stola katkad bi završavali deseci odbačenih crteža.

Tek kada bi bio zadovoljan, završenu bi karikaturu stavio u omotnicu i poslao redakciji.

Jedini pisac kojem je Andrić napisao predgovor

Godine 1958. objavio je svoju prvu knjigu putopisa ''Nekrolog jednoj čaršiji'', koja mu je donijela književno priznanje. Predgovor knjizi napisao je Ivo Andrić, budući dobitnik Nobelove nagrade za književnost.

Prema navodima izdavača Sarajevo Publishinga, riječ je o jedinom predgovoru koji je Andrić napisao za knjigu drugog autora.

Dvojicu književnika povezivalo je dugogodišnje prijateljstvo. Zajedno su šetali beogradskim Kalemegdanom, razgovarali o književnosti i putovanjima te se susretali u Herceg Novom.

Jedna anegdota govori da su gradske vlasti nakon Andrićeve smrti ponudile Džumhuru da boravi u njegovoj kući u Herceg Novom. Prema zapisu književnika Božidara Stanišića, Zuko je ponudu odbio, pitajući se tko je on da živi u Andrićevoj kući.

Mostarska anegdota koja se i danas prepričava

Džumhur je bio povezan i s Mostarom, gdje je radio na kazališnim predstavama i održavao brojna prijateljstva.

Jednu od poznatijih anegdota iz Mostara ispričao je njegov prijatelj Mišo Marić.

Prema Marićevu sjećanju, njih su dvojica šetala u blizini Starog mosta kada su susrela čovjeka iz Nevesinja. Ugledavši Zuku s dugom crnom bradom i odjevenog u crno, čovjek je pomislio da je riječ o pravoslavnom svećeniku.

Pozdravio ga je kao svećenika, a Zuko je bez oklijevanja prihvatio ulogu. Kada je čovjek spomenuo da nosi rakiju na mostarsku tržnicu, Džumhur ga je upitao može li je kušati.

Prema toj anegdoti, druženje je završilo tako što su njih trojica zajedno popila čitavu bocu.

Od putopisnih knjiga do televizijskih Hodoljublja

Nakon ''Nekrologa jednoj čaršiji'' Džumhur je nastavio putovati i pisati. Godine 1964. objavljena je ''Travnička ophodnja'', a 1973. ''Pisma iz Azije''. Njegova su djela spajala putopis, povijest, književnost i osebujna zapažanja o ljudima.

Široj televizijskoj publici posebno je ostao poznat po serijalu ''Hodoljublja'', koji je realizirao u suradnji s redateljem Mirzom Idrizovićem.

Emisija je gledatelje vodila kroz različite zemlje i gradove, ali se nije oslanjala samo na turističke znamenitosti. Džumhur je govorio o lokalnim običajima, arhitekturi, povijesti i ljudima koje je susretao.

Idrizović ga je poslije opisivao kao čovjeka koji bi se iznenada pojavio nasmijan, odjeven u traperice i džemper te svima djelovao poput starog poznanika.