Kako su 1960. zamišljali Mostar 1986. godine: Grad sa 70.000 stanovnika, neboderima i velikim parkovima
Kako su Mostarci prije više od šest desetljeća zamišljali budućnost svoga grada? U izdanju lista "Sloboda" od 1. svibnja 1960. godine objavljen je zanimljiv tekst o urbanističkom razvoju Mostara do 1986. godine. Planovi su predviđali grad sa 70.000 stanovnika, novi gradski centar, širenje prema Ilićima, visoke stambene zgrade uz Hum, parkove uz Radobolju te preseljenje industrije na jug.
Tekst pod naslovom "Mostar 1986. godine" donio je pregled tadašnjeg generalnog urbanističkog plana, koji je trebao odrediti izgled grada u sljedećim desetljećima.
Autori su isticali kako Mostar prvi put u svojoj povijesti dobiva cjelovit plan razvoja, s jasnim smjernicama gdje, kako i što graditi.
"Sad se zna gdje graditi, kako graditi i šta graditi", navedeno je u tadašnjem tekstu.
Novi centar Mostara na mjestu željezničke postaje
Jedna od najzanimljivijih zamisli odnosila se na potpuno preoblikovanje gradskog središta.
Prema planu iz 1960. godine, središnji dio budućeg Mostara trebao se razvijati na području tadašnje željezničke postaje, koja se planirala premjestiti na Carinu.
Na mjestu stare postaje bio je predviđen veliki trg sa spomenikom, dok bi glavna gradska prometnica, koja je obuhvaćala Bulevar narodne revolucije i Ulicu Ive Lole Ribara, bila pretvorena u prostor namijenjen prvenstveno pješacima.
Planirano je uređenje zelenih površina, manjih parkova, trgovina te upravnih i kulturnih objekata.
Velike promjene očekivale su se i u Ulici Mostarskog bataljona, gdje su se, uz hotel Bristol, predviđali restorani, turistički sadržaji, robna kuća i druge poslovne zgrade.
U Donjoj mahali planirali nebodere od 13 katova
Urbanisti su predviđali i velike promjene u postojećim gradskim naseljima.
Posebno su izdvojeni Donja mahala, Luka i Cernica, za koje se smatralo da zahtijevaju temeljitu komunalnu i urbanističku obnovu.
U Donjoj mahali planirano je rušenje velikog dijela tadašnjih kuća te izgradnja novih stambenih objekata.
Uz samu Neretvu trebale su se graditi niže zgrade, dok su uz padine Huma bili zamišljeni neboderi visoki od 10 do 13 katova.
Slični zahvati predviđali su se na području Luke, Bjelušina i Cernice.
Tempo provedbe ovisio je, kako su tada upozoravali autori, prvenstveno o raspoloživom novcu.
Radobolja je trebala postati veliko zeleno područje
Posebno mjesto u urbanističkom planu zauzimale su zelene površine.
Uz gotovo cijeli tok Radobolje, od izvora do ušća, zamišljeni su parkovi, bazeni, sportska igrališta, ugostiteljski objekti i prostori za rekreaciju.
Plan je predviđao i povezivanje zelenih površina od Bara, preko Partizanskog groblja i područja buduće bolnice, do sportskog centra.
Važnu ulogu imao je i Rondo, odnosno tadašnji Trg 14. februara, čiji se izgled trebao dodatno promijeniti dovršetkom Doma kulture i izgradnjom novih sadržaja.
Urbanisti su naglašavali kako nova gradnja mora ostaviti dovoljno prostora za zelenilo i prirodno provjetravanje grada.
Industrija se trebala preseliti u Bišće polje
Prema planovima iz 1960. godine, industrijski pogoni koji su stvarali buku i opterećivali uži dio Mostara trebali su se postupno seliti prema jugu, na područje Bišća polja.
Ondje su bili zamišljeni novi proizvodni kapaciteti, među kojima tvornica celuloze, drvni i aluminijski kombinat te objekti prehrambene industrije.
Uz hladnjaču i klaonicu planirala se izgradnja velikog vinskog podruma, skladišta poljoprivrednih proizvoda i mljekare.
Cilj je bio stvoriti proizvodno središte koje će moći zadovoljiti potrebe grada za koji se predviđalo da će do 1986. imati 70.000 stanovnika.
Stari most kao središte turizma
Za razliku od dijelova grada u kojima se planirala opsežna gradnja, povijesna jezgra oko Starog mosta trebala je sačuvati svoj prepoznatljivi izgled.
Urbanistički plan predviđao je obnovu i očuvanje Kujundžiluka, Taphane, Tepe i drugih dijelova stare gradske jezgre.
Naglašavalo se kako taj prostor ne smije postati samo muzejska atrakcija, nego živ dio grada s trgovinama narodnih rukotvorina, tradicionalnim ugostiteljskim objektima i turističkim sadržajima.
Planirana je i izgradnja novih hotela, uključujući reprezentativni hotel u blizini buduće željezničke postaje na Carini.
Mostarsko sunce određivalo je izgled zgrada
Zanimljiv dio izvornog teksta bio je posvećen klimi.
Urbanisti su upozoravali kako visoke ljetne temperature, snažno sunčevo zračenje i specifičan položaj Mostara zahtijevaju drukčiji pristup projektiranju stambenih zgrada.
Umjesto dotadašnje prakse da se kuće prvenstveno orijentiraju prema ulicama, zagovaralo se prilagođavanje položaja objekata lokalnim klimatskim uvjetima.
Posebno se isticala važnost orijentacije stambenih zgrada prema jugu radi ugodnijih temperatura tijekom ljeta i zime.
Vizija grada iz jednog drugog vremena
Tekst iz "Slobode", objavljen 1. svibnja 1960. godine, danas je zanimljivo svjedočanstvo o tome kako se zamišljao razvoj Mostara, piše CIDOM.
Neke od tadašnjih zamisli prepoznatljive su u kasnijem urbanističkom razvoju, dok su druge ostale samo dio planova ili su tijekom desetljeća mijenjane.
Od novih trgova i prometnica do velikih parkova uz Radobolju, ideja vodilja bila je stvoriti suvremen grad koji će svojim stanovnicima omogućiti ugodniji svakodnevni život.
Povijesni tekst potpisali su ing. Dževad Kolaković i Mugdim Karabeg, a gotovo sedam desetljeća poslije otvara zanimljivo pitanje: koliko je Mostar iz 1986. doista nalikovao gradu koji su urbanisti zamišljali 1960. godine?
Pridružite se WhatsApp kanalu Bljesak.info i među prvima saznajte najvažnije vijesti iz Mostara, Hercegovine, BiH i svijeta. Na kanalu donosimo kratke, izravne informacije i sadržaj koji ne mora uvijek čekati objavu na portalu. Kanal možete napustiti u svakom trenutku.


























