Preskoči na sadržaj
bljesak-logo
search icon
sun icon
open-nav
Želio biti misionar

Sv. Leopold Mandić, padovanski ispovjednik i omiljeni hrvatski svetac

Nakon kratkog boravka u Zadru, Rijeci i Kopru premješten je u Padovu (1906.). Kako je bio niskog rasta i krhkog zdravlja samostanski starješine odlučuju da bi najprikladnije bilo da djeluje kao ispovjednik, iako je on težio misionarskom radu.
12.05.2026. u 13:20
text

Hrvatski katolički svetac i ekumenist Leopold Bogdan Mandić rođen je na današnji dan prije 160 godina, 12. svibnja 1866. u Herceg Novom, kao jedanaesto od 12-ero djece u obitelji Petra i Karoline (rođ. Carević) Mandić.

Zbog slabašnog zdravlja kršten je mjesec dana nakon rođenja kao Bogdan Ivan, a kad je ušao u Kapucinski red uzeo je ime Leopold.

Kako je djetinjstvo proveo među većinskim pravoslavnim stanovništvom, od mlade dobi zalagao se za razumijevanje između katolika i pravoslavaca. Uz ljubav prema svojoj domovini Hrvatskoj gajio je i ljubav prema svim slavenskim narodima te prema svojoj novoj domovini Italiji i njezinu narodu.

Kao mladić odlazi u sjemenište u Italiji, gdje ulazi u kapucinski red, a 1890. godine zaređen je za svećenika.

Nakon kratkog boravka u Zadru, Rijeci i Kopru premješten je u Padovu (1906.). Kako je bio niskog rasta i krhkog zdravlja samostanski starješine odlučuju da bi najprikladnije bilo da djeluje kao ispovjednik, iako je on težio misionarskom radu.

Ubrzo je, zbog svoje obrazovanosti, pronicavosti i skromnog života, postao omiljeni padovanski ispovjednik, a dolazili su mu kako najugledniji građani tako i oni najsiromašniji. Ostalo je zabilježeno da je u ispovjedaonici bio škrt na riječima, ali nije glumio strogog suca već se postavljao kao prijatelj koji pokušava razumjeti i savjetovati.

Kao ispovjednik, o kojem se pročulo diljem kršćanskog svijeta, djelovao je punih 40. godina. Zlatnu je misu proslavio 22. rujna 1940.

Njegovim molitvama i zagovorima pripisivale su se milosti i ozdravljenja. Početkom Prvog svjetskog rata nije htio primiti talijansko državljanstvo pa je kao stranac iz neprijateljske države neko vrijeme proveo u logoru. Mandić je to obrazložio je riječima: "Krv nije voda!"

Drugi kanonizirani hrvatski svetac preminuo je 1942. godine te je pokopan na gradskom groblju u Padovi. Već 1946. godine pokrenut je postupak da ga se proglasi blaženim, a tijelo mu je u neraspadnutom stanju preneseno u kapelicu pored crkve, u kojoj je godinama ispovijedao. Blaženim je proglašen 1976., a papa Ivan Pavao II. proglasio ga je svecem 1983. godine.

Mrtvo tijelo sv. Leopolda Mandića još uvijek je u neraspadnutom stanju. Hrvatska kapucinska provincija u povodu Godine milosrđa (2016.) organizirala je šestodnevno štovanje neraspadnutoga tijela omiljenog hrvatskog sveca i zaštitnika sv. Leopolda Bogdana Mandića u Zagrebu.

Čašćenje svečeva tijela bilo je u zagrebačkoj katedrali i crkvi sv. Leopolda Bogdana Mandića u Dubravi od 13. travnja do 18. travnja 2016. godine.

Potom, 17. rujna 2017. relikvija njegova tijela stigla je u Split, u svetište Gospe od Pojišana, nakon što je krenuvši iz Padove, "obišla" Zadar, Leopoldov rodni Herceg Novi, te Dubrovnik. Vjernici su pohrlili u ulice oko crkve, a časne sestre klarise su po prvi put izašle iz samostana.

Spomendan Svetog Leopolda slavi se 12. svibnja.

POVEZANO