Smrt prvog Argentinca na čelu Rimokatoličke Crkve pokreće drevne ceremonije, precizno opisane u dokumentu Ordo exsequiarum Romani pontificis, liturgijskom priručniku od više od 400 stranica koji definira tijek papinskog sprovoda.
„Ovaj priručnik sadrži sve obrede od trenutka smrti pape do njegovog ukopa“, rekao je vlč. David Collins, profesor i ravnatelj katoličkih studija na Sveučilištu Georgetown. Dodatno, postupci će se temeljiti i na dokumentu Universi Dominici Gregis iz 1996., koji regulira razdoblje između smrti jednog pape i izbora njegova nasljednika.
To razdoblje, poznato kao sede vacante, počinje kada camerlengo, u ovom slučaju irski kardinal Kevin Farrell, potvrdi papinu smrt.
Iako je poznata legenda o udaranju čekićem po čelu uz izgovaranje krsnog imena, ta praksa nije dio službenog protokola. Umjesto toga, liječnici utvrđuju smrt, a camerlengo proglašava: „Vere, Franciscus mortuus est“, „Zaista, Franjo je mrtav“.
Odmah nakon toga, zvona u Rimu zvone, zastave se spuštaju na pola koplja, a kardinali se pozivaju u Vatikan. Camerlengo preuzima odgovornost za papinske odaje, zatvara sobu, ovjerava smrtni list, traži oporuku i preuzima poznati Papin prsten, Ribarov prsten, koji će se simbolično uništiti kako bi označio kraj pontifikata.
Papa Franjo će biti odjeven u crvene misne haljine, simbol papinskog dostojanstva, dok će njegovo tijelo biti položeno u tri kovčega, od čempresa, metala i brijesta ili hrasta.
U sanduk se polažu i simbolični predmeti poput mitre, štapa, krunice i vrećice s kovanicama iz vremena njegova pontifikata. Također se dodaje i rogito, dokument o njegovom životu i djelu.
Tijelo će nekoliko dana biti izloženo u bazilici sv. Petra, a pogrebna misa mora se održati između četvrtog i šestog dana nakon smrti.
Nakon mise, tijelo se prenosi kroz „vrata smrti“, a iznad trga odjekuje zvono od deset tona. Pogrebni obredi završavaju spuštanjem kovčega u kriptu.
Franjo je izrazio želju da bude pokopan u bazilici Santa Maria Maggiore, izvan vatikanskih zidina, no nije sigurno hoće li se ta želja ispuniti. „Kao što je bio slučaj i s Ivanom Pavlom II., papa nema posljednju riječ“, kazao je Collins.
U međuvremenu, kardinali se okupljaju na Generalnoj kongregaciji kako bi dogovorili datum pogreba i pripremili konklavu.
Proces izbora novog pape održava se u Sikstinskoj kapeli iza zatvorenih vrata i može trajati više dana, dok jedan kandidat ne osvoji dvotrećinsku većinu. Glasanja se simbolično komuniciraju dimom: crni znači da papa nije izabran, bijeli – da jest.
Nakon prihvaćanja izbora, novi papa oblači bijelu odoru i prima Ribarov prsten, a zatim se pojavljuje na balkonu bazilike sv. Petra pred okupljenim vjernicima. U roku od tjedan dana, održava se i svečana misa ustoličenja, prenosi NBC.