Preskoči na sadržaj
bljesak-logo
search icon
sun icon
open-nav
Vrijedi znati

Što je škapular i koliko vrsta postoji?

Uz krunicu, škapular je vjerojatno najpopularniji izričaj katoličke pobožnosti prema Gospi. Naziv potječe od latinskog scapulare što bi u doslovnom smislu bilo "ono što se nosi preko ramena".
15.07.2026. u 19:38
text

Kada se spomene škapular većina odmah pomisli na karmelićane koji ove godine obilježavaju 775. obljetnicu ovog sakramentala. No, manje je poznato kako postoji više vrsta škapulara.

Uz krunicu, škapular je vjerojatno najpopularniji izričaj katoličke pobožnosti prema Gospi. Naziv potječe od latinskog scapulare što bi u doslovnom smislu bilo "ono što se nosi preko ramena".

Dio redovničke odore

Izvorno je označavao dio redovničke odore: široku traku tkanine koja pada preko prsa i leđa preko habita. Međutim, s vremenom su nastali i mali škapulari za sve vjernike, a sastoje se od dva komadića platna povezana vrpcama i nose se preko ramena tako da jedan dio pada na prsa, a drugi na leđa.

Poput mnogih drugih blagoslovina (sakramentala) svoje korijenje nalazi u redovničkoj zajednici – u ovom slučaju kod karmelićana. Za razliku od većine družbi oni nemaju jednoga poznatog utemeljitelja, nego se njihov nastanak veže uz biblijsku goru Karmel u čijem je podnožju danas izraelski lučki grad Haifa, a svojedobno je bila poznata i kao "Ilijina planina".

Na nju su u srednjem vijeku odlazili kršćanski pustinjaci, kojima su se s vremenom pridruživali križari i hodočasnici kojima je prorok Ilija bio uzor, a od početka su na osobit način štovali Blaženu Djevicu Mariju. No, kad je prostor Svete zemlje u 13. stoljeću potpao pod muslimansku vlast, oni su došli na Zapad.

Budući da je jedan dekret Četvrtog lateranskog koncila (1215.) zabranjivao osnivanje novih redovničkih družbi i nije priznavao one koji se ne temelje na pravilu koje je već odobrila Crkva, opstanak karmelićana (Ordo Fratrum Beatae Mariae Virginis de Monte Carmelo) doveden je u pitanje, prenosi Nedjelja.ba. 

Jedan od najpopularnijih oblika marijanske pobožnosti

U takvom se ozračju, tadašnjem generalu karmelićana Sv. Šimunu Stocku (oko 1165. – 1265.) u engleskom Aylesfordu, 16. srpnja 1251. ukazala Gospa koja mu je, prema predaji dala škapular uz riječi:

"Ovo je privilegij za tebe i za sve tvoje: tko bude u njemu umro spasit će se."

Na taj se nadnevak danas slavi spomendan Gospe Karmelske koji u pojedinim krajevima novi naziv Gospa od Škapulara. Ovaj je blagdan, koji nije uveden prvotno zbog ukazanja, nego kao spomen na Marijinu zaštitu karmelićanskoga reda, za cijelu Crkvu 1726. odobrio papa Benedikt XIII. (1724.-1730.).

Također, prema predaji Blažena Djevica Marija ukazala se u 14. stoljeću papi Ivanu XXII. te mu povjerila posebnu brigu da zaštiti "njezin karmelićanski red".

Istodobno je obećala milost i spasenje članovima reda koji budu vjerno ispunjavali svoje zavjete, kao i članovima Škapularske bratovštine koji nasljeduju njezine vrline i mole za Crkvu.

Nošenje škapulara popularizirali su pape Klement VII. (1523.-1534.) i Grgur XIII. (1572.-1585.) vežući uz ovu pobožnost različite oproste.

Sveta Stolica je tako priznala škapular kao sakramental, koji je, uz krunicu, postao jedan od najpopularnijih oblika marijanske pobožnosti u Katoličkoj Crkvi.

Više vrsti 

Kako je spomenuto, škapular je prvotno bio gornja odjeća koju su redovnici nosili tijekom svojih svakodnevnih aktivnosti kako bi zaštitili svoj habit.

Vremenom je to zamijenjeno s dva mala komada smeđe tkanine. Jedan, s likom Gospe Karmelske, koji treba ležati na prsima, a drugi s likom Presvetog Srca Isusova, koji će biti na leđima.

Godine 1910. papa Pio X. odobrio je zamjenu platnenog škapulara škapularskom medaljom te nije rijetkost danas vidjeti upravu tu "zamjenu" kod katolika.

Tijekom stoljeća nastajale su škapularske bratovštine čiji početci sežu u 14. stoljeće i vežu se za talijanske gradove Firencu, Bolognu i Veneciju. Zapravo, gdje god su kročili karmelićani tu se pojavljivala i pobožnost škapulara.

Među svecima koji su promicali ovu pobožnost su: Robert Bellarmino, Peter Claver, Alfons Liguori, Vinko Pallotti, Ivan Marija Vianney, Bernadette Soubirou, Ivan Bosco, Pio X. i Maksimilijan Marija Kolbe.

U međuvremenu, u Katoličkoj je Crkvi škapularska pobožnost rasla te danas postoji više vrsta škapulara koji se odnose na različite vidove čašćenja Blažene Djevice Marije, koju su promicali različite redovničke družbe. Iako se popisi razlikuju te postoje i dodatne podjele moguće ih je pratiti prema boji:

smeđi – izvorni i najstariji, pripada karmelićanima (13. stoljeće);

crni – veže se uz Red slugu Marijinih (servite) i pobožnost prema Sedam žalosti Blažene Djevice Marije te se naziva i Škapular Gospe Sedam Žalosti.

bijeli – ima najviše družbi koje ga nose i promiču, a među najpoznatijima su: škapular Gospe Dobrog Savjeta vezan uz augustince (čiji je član i papa Leon XIV.); škapular Presvetih Srdaca Isusa i Marije povezan s Družbom Presvetih Srdaca Isusa i Marije – picpusovcima; škapular Presvetoga Trojstva povezan s redom Presvetoga Trojstva (trinitarcima) te škapular Sv. Dominika kojega promiču dominikanci.

plavi – škapular Bezgrješnog Začeća koji se veže uz Red regularnih klerika, pučki zvanih teatinci, točnije uz časnu službenicu Božju Ursulu Benincasu (1547.-1618.), utemeljiteljicu družbe Oblatica Bezgrješnoga Začeća poznatih i kao teatinke.

crveni – škapular Muke Gospodnje kojega promiču lazaristi (Družba misionara Sv. Vinka Paulskoga);

ljubičasti – odnosno točnije ljubičasto-žuti škapular Sv. Josipa povezan s franjevcima kapucinima.

zeleni– se razlikuje od većine drugih škapulara jer ga ne promiče neki veliki red, nego je nastao unutar Družbe sestara milosrdnice, a povezan je s Bezgrješnim Srcem Marijinim i s. Justinom Bisqueyburu (1817.-1903.).

Tkanina ili medalja 

U svakom slučaju, škapulari spadaju u blagoslovine. Dakle, nije riječ ni o kakvim "amajlijama" koje bi imale magijski učinak.

Njih je Crkva "ustanovila radi posvećivanja nekih crkvenih službi, nekih životnih stanja, vrlo različitih okolnosti kršćanskog života i uporabe čovjeku korisnih stvari" te "uvijek sadrže molitvu, često popraćenu određenim znakom, kao što je polaganje ruke, znamenovanje križem, škropljenje blagoslovljenom vodom" (KKC 1668).

Zato su to "sveti znakovi, nalik sakramentima, kojima se označuju i molitvom Crkve postižu nadasve duhovni učinci. Njima se ljudi pripremaju da prime glavni učinak sakramenata i bivaju posvećene razne zgode života" (KKC 1667).

Škapular se kao blagoslovina može primiti samo jednom u životu. Prvi škapular mora biti izrađen od tkanine, a zatim se može zamijeniti škapularnom medaljom.

POVEZANO