Dan sjećanja na stradanje franjevaca i širokobriješkog puka obilježen je ovog petka u Širokom Brijegu.
U čast stradalih franjevaca održana je procesija, molitva i sveta misa koju je predvodio biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić.
Govoreći o događajima iz 1945. godine i njihovom prikazu u javnosti, fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva "Fra Leo Petrović i 65 subraće", istaknuo kako je potpuno jasno što se tada dogodilo i nakon toga uslijedilo.
"Zlosilje, u liku jugokomunizma, zavladalo je hrvatskim zemljama. Ubijalo je na sve strane, ne samo hrvatski narod, s tim da su taj hrvatski narod ubijali i drugi narodi u onoj nesretnoj Jugoslaviji, dok su druge narode ubijali samo njihovi članovi. Svima je nametnuta ideja jugoslavenstva, koju nijedan narod nije prihvatio, osim velikosrba koji su u njoj vidjeli ostvarenje, makar puzajuće, Velike Srbije. Zato se tako sklepana Jugoslavija urušila kasnije kao kula od karata", naglasio je Stojić.
Dodao je kako i danas postoje pokušaji nametanja jugoslavenske ideologije, iako pod drugim nazivima.
"Zlosilnici na valu jugoslavenstva jašu i danas, makar se sve to zvalo 'region', Balkan, ovi prostori i sl. Zaboravljaju pritom da je tu ideju Europski parlament svrstao u tri zlosilja ili zla suvremenog svijeta zajedno s nacionalsocijalizmom ili nacizmom te fašizmom. Nije ni čudo, jer su im korijeni isti", naveo je.
Unatoč tome, smatra da je borba za istinu i slobodu i dalje ključna.
"Dobili smo prvo poluvrijeme borbe za slobodu. Sada je drugo poluvrijeme i dobit ćemo ga ako budemo svjesni. Zavrnimo rukave, borimo se i pobjeda je naša. A to između ostaloga znači govorimo o svojoj žrtvi, cijenimo je, ispričajmo se ako je naš narod nešto nevaljalo napravio te samosvjesno idimo dalje", naveo je Stojić.
Osvrnuo se na važnost ovog obilježavanja za Široki Brijeg, Hercegovinu i cijeli hrvatski narod i dodao da "samo onaj tko želi zlo nekom narodu nastoji prikriti njegovu povijest".
"Stare 'istine' koje je jugokomunističko zlosilje širilo okolo jednostavno ne stoje. Treba ih temeljito preispitati da bismo konačno došli do prave istine. Ovi su dani, znači, dani učvršćivanja našega identiteta, našega preispitivanja kao domoljuba i kao vjernika. Zbog toga je grad Široki Brijeg ustanovio Dan sjećanja na pobijene franjevce i puk, a ŽZH Dan sjećanja na žrtve komunističkog zlosilja. Jugoslavenstvo i sve drugo što nam se silom nametalo ili nam se danas nameće nije nešto za čim bismo trebali ići. Imamo svoju glavu, imamo svoju vjeru ili nevjeru, imamo svoju domovinu, imamo svoju povijest, imamo svoj jezik... to je ono za čim bismo trebali ići i dopustiti svakome drugome da ide svojim takvim stazama. Tek tada živjet ćemo zajedno u miru i zadovoljstvu", poručio je.
Govoreći o prijenosu svijesti o ovim događajima na mlađe generacije, Stojić je istaknuo da mladi već imaju svijest o važnosti ovih događaja.
"Dokaz tomu je i nekoliko stotina framaša koji se redovno okupljaju na Širokom Brijegu, dokaz tomu je i mnoštvo ministranata, pjevača... koji se također okupljaju. Ali dokaz tomu su i oni koji iz raznih razloga ne sudjeluju u nabrojenom, ali itekako dobro znaju tko su i što su. Svima njima svijest o svemu prenose njihove obitelji, a svi mi drugi smo tu samo da to još više raspirimo i usmjerimo u pravom pravcu ako je negdje došlo do zastranjenja", objasnio je.
Zaključio je kako je ključna međugeneracijska povezanost u očuvanju identiteta.
"Zato nam je svima zajedno ići ruku pod ruku čuvajući ono što su naši pređi gradili, dodajući svemu tomu svoj dio, te prenošenje svega toga budućim naraštajima. To je mladenački duh koji trebamo gajiti makar imali i 100 godina. Sve drugo je samo tjelesna prolaznost. Duh je, dakle, važan!", poručio je fra Miljenko Stojić.
Ovaj događaj većina Širokobriježana smatra padom Širokog Brijega, dok je u povijesti često tumačen i kao oslobođenje, jer su na današnji dan prije 80 godina partizani ušli u Široki Brijeg te počinili strašne zločine u Franjevačkom samostanu na Brijegu.
Prema povijesnim izvorima, za vrijeme Drugoga svjetskog rata, pored ustaša, u gradu su bile smještene i talijanske te domobranske postrojbe.
Oko 11:00 sati ujutro toga kobnog 7. veljače 1945. godine partizani su probili zadnje linije ustaško-talijansko-domobranske obrane te su ušli u Široki Brijeg.
Partizani su toga dana iz širokobriješkog franjevačkog samostana izveli 12 fratara i nekoliko učenika, vezali ih žicom i odveli u obližnje sklonište, gdje su ih ubili, a neke žive spalili.
Istovremeno, pedesetak osoba, među kojima su bili fratri i učenici, sklonili su se u mlinicu, a 8. veljače, nakon prestanka napada, vratili se u samostan gdje su ih partizani odveli u nepoznatom smjeru.
Velik broj žrtava pao je u okolici Zagvozda. Procjenjuje se da je u Drugom svjetskom ratu i poraću stradalo između 786 i 2.157 ljudi s područja Širokog Brijega, a partizani su zarobili više od 1.400 njemačkih i hrvatskih vojnika, te uhitili preko 2.000 Širokobriježana.
Dvije godine nakon rata spaljene su matične knjige vođene od 1753. godine, a franjevci protjerani.
