Mnogima omiljeni franjevac fra Dane Karačić, koji je veći dio svog svećeničkog života i službe proveo na Humcu, u Mostaru te na Širokom Brijegu, preminuo je upravo na godišnjicu svog svećeničkog ređenja. Rođen je 24. lipnja 1944. godine, a doživotne zavjete dao je 27. travnja 1969. godine, ostavivši za sobom dug i posvećen pastoralni put koji je obilježio brojne župe i vjernike.
Fra Dane je bio ugledni franjevac, dugogodišnji svećenik i jedan od najomiljenijih pastira hercegovačkog kraja.
Rođen 1944. godine u Crnču kod Širokog Brijega, fra Dane ostao je zapamćen po skromnosti, jednostavnosti i blizini s vjernicima. Mladu misu slavio je 1970. godine u rodnom mjestu, a prve svećeničke korake napravio je kao kapelan u Širokom Brijegu. Uvijek mu je, kako je znao reći, najdraže bilo predavati vjeronauk. U međuvremenu su ga zadužili napraviti filijalnu crkvu u Knešpolju, po čemu će ostati upamćen kao neumorni graditelj i obnovitelj crkava, a među njegovim djelima su izgradnja crkve u Knešpolju, Gornjim Radišićima, Crvenom Grmu te nova crkva na Humcu.
Na Humcu je proveo punih 11 godina obnašajući dužnost gvardijana i župnika. Dao je obnoviti i pomoći u obnovi četiriju crkava u humačkoj župi. Za to je vrijeme napravljena crkva u Gornjim Radišićima, u potpunosti je obnovljena crkva svete Kate koju su partizani bili pretvorili u svoje skladište, zatim je napravljena crkva u Crvenom Grmu te na koncu, uz velike muke i administrativne poteškoće te veliku potporu tadašnjeg provincijala fra Joze Pejića, dobili su dozvolu i napravili novu crkvu na Humcu.
Posebno emotivno uvijek je govorio o Konjicu, gdje je, premda mu je bilo teško napustiti ljubuški kraj, proveo dvije godine koje je nazvao najljepšim godinama svećeničkog života, ističući koliko je bio povezan s tamošnjim vjernicima. Nakon Konjica, proveo je devet godina i cijelo ratno razdoblje kao župnik u Mostaru, a od 2000. ponovno se vratio na Široki Brijeg, gdje je vodio filijalnu crkvu u Turčinovićima.
Bio je i duhovni asistent Franjevačkog svjetovnog reda na Širokom Brijegu, a kasnije i nacionalni duhovni asistent. Posebno je bio ponosan na trećare, ističući kako upravo oni tiho i predano doprinose životu župe i što se sve više mladih uključuje u njihov rad.
Zlatnu misu je proslavio u nedjelju 6. rujna 2020. u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije na Širokom Brijegu.
Na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Grada Širokog Brijega 2018. godine primio je Zlatnu plaketu Grb Grada Širokog Brijega. Tom je prilikom kazao kako bi bio sretan i zadovoljan da su mu ''dali samo jednu grančicu grabovine i jednu grančicu tilovine'', potvrdivši još jednom svoju istinsku poniznost.
''Nikada nisam bio daleko od čovjeka i ljudi to osjete. Nastojim biti blizak čovjeku. U svojim propovijedima uvijek govorim ono što ljudi razumiju, a poruka mora biti Božja'', kazao je fra Dane jednom prilikom za naš portal.
Njegove propovijedi će ostati zapisane u sjećanju brojnih župljana koji su ga smatrali pravim primjerom iskonskog franjevaštva, a hercegovački kraj je ostao bez svećenika koji je život posvetio vjeri, crkvi i svom narodu.
