Na današanji dan, 9. srpnja 1900. godine smaknuto je u Kini 45 kršćanskih misionara i ostalih kršćana, uključujući čak i djecu (brojka je okvirna).
Dogodilo se to u gradu Taiyuanu, smještenom u sjevernoj Kini, nekoliko stotina kilometara od Pekinga. Radilo se o razdoblju tzv. Bokserskog ustanka, koji je uvelike bio usmjeren protiv stranaca i kršćana.
Među ubijenima bila su i dva katolička biskupa. Bili su to sv. Grgur Grassi i sv. Franjo Fogolla. Također, smaknut je i niz katoličkih svećenika te franjevačkih redovnika. Među njima su bili sv. Ilija Facchini, sv. Teodorik Balat i sv. Andrija Bauer. Smaknuća su izvedena odsijecanjem glava.
U masakru je smaknuta i sv. Marija Amandina, časna sestra koja je kao franjevačka misionarka djelovala u Kini (bila je podrijetlom iz Belgije). Tijekom Bokserskog ustanka smaknuto je još šest časnih sestara franjevačkih misionarki, koje su također proglašene sveticama i mučenicama Katoličke crkve (među njima tri Francuskinje, dvije Talijanke i jedna Nizozemka).
Evo njihovih imena: sv. Marija Hermina od Isusa, sv. Marija od Mira, sv. Marija Klara, sv. Marija od Presvetog Rođenja, sv. Marija od Svetog Justa i sv. Marija Adolfina.
Osim katolika, među ubijenim kršćanskim misionarima bio je i znatan broj protestantskih kršćana. Dapače, među smaknutima je bilo i nekih Kineza obraćenih na kršćansku vjeru. Prema svjedočanstvima, izgleda da su smaknute i pojedine žene, pa čak i djeca.
Katolička crkva kanonizirala je spomenute biskupe, svećenike, franjevce i časne sestre misionarke, a proglasila ih je i mučenicima. Status mučenika dodijelile su i protestantske crkve ubijenima.
Tijekom Bokserskog ustanka smaknut je i određen broj pravoslavnih svećenika, koji su sukladno tome proglašeni mučenicima (među njima i Metrofan, prvi mučenik među kineskim pravoslavnim svećenicima).
U današnje vrijeme Katolička crkva prisjeća se svih kineskih mučenika i svetaca upravo 9. srpnja jer im je taj dan u godini posvećen kao zajednički spomendan.
Ukupno je u Kini tijekom povijesti mučeničkom smrću stradalo više od 100 katolika, pri čemu su mnogi ubijeni odsijecanjem glave upravo u doba Bokserskog ustanka.
Prema istraživanju Pew istraživačkog centra iz 2023. u Kini se broj kršćana kreće između 100 i 130 milijuna, što iznosi između 7 i 9 posto ukupnog kineskog stanovništva. Većina kršćana su protestanti oko 80 posto, a potom slijede katolici.
Dakle, kineskih kršćana ima otprilike koliko i stanovnika jednog Meksika (130 milijuna) ili Japana (123 milijuna) i oni se svakodnevno suočavaju s neravnopravnošću, diskriminacijom i progonima, koje organizira totalitarni komunistički režim.
O tome, naravno, u zapadnim mainstream medijima u većinskim kršćanskim državama, gotovo da nema ni riječi. Međutim, ignoriranje problema ne umanjuje njegovu važnost. Izazovi s kojima su susreću kineski kršćani vrijedni su svake pažnje.
Prvi poznati val širenja kršćanstva u Kini povezuje se s nestorijanskim misionarima iz Perzije u 7. stoljeću, tijekom vladavine dinastije Tang.
Prvi misionari bili su pripadnici Asirske crkve Istoka, koja je bila poznata po teološkim učenjima Nestorija, antičkog biskupa Carigrada. Car Tai Zong dozvolio je osnivanje prvih kršćanskih zajednica. Kršćanstvo je bilo donekle prihvaćeno i nazvano je Jingjiao (religija svjetla). Nestorijanci su čak prilagođavali kršćanstvo kako bi bilo prihvatljivo kineskom društvu.
Ipak, nakon pada Tang dinastije 907., nestorijanska je prisutnost postupno oslabjela, a kasnije je gotovo nestala, što je dovelo do zastoja prodora Božje riječi.
O kršćanstvu u Kini opširnije OVDJE
