Kako je Mostar nekada ispraćao i dočekivao hadžije
Prva grupa bosanskohercegovačkih hadžija doputovala je u petak iz Medine na Međunarodni aerodrom u Sarajevu, a hadžije bi se tijekom dana trebale vratiti svojim kućama.
Ove godine s područja Muftijstva mostarskog na hadž je otputovalo 69 hadžija i hadžinica. Da je se tradicija nastavila, po povratku u Mostar dočekao bi ih impozantan doček.
Stari vjerski običaj
Naime, ispraćaj i doček hadžija u Mostaru je desetljećima bio jedinstven događaj.
Kako je objavljeno 2013. godine na službenoj stranici Muftijstva mostarskog, istraživač muslimanske baštine Hivzija Hasandedić od zaborava je sačuvao mostarske običaje ispraćaja i dočeka hadžija.
"U Mostaru se sve do pred Drugi svjetski rat održavao jedan stari vjerski običaj vezan za odlazak hadžija na hadž u Meku. Hadžijama je sve do 1935. godine priređivan vrlo impozantan ispraćaj kad su polazili na hadž, a i doček kad su se kućama vraćali", objavili su iz Muftijstva mostarskog.
Naglasili su kako se do 1884. godine ispraćaj hadžija vršio s "Hadžijske sofe" koja se nalazi u naselju Tekija, nasuprot zgrade nekadašnje Fabrike duhana.
"Na ovoj sofi hadžije bi klanjali po dva rekata 'seferije', tu bi se oprostili sa svima i odatle bi krenuli pješice ili na konju u pravcu Metkovića. Na ovom mjestu njima je također priređivan i doček kad su se kućama vraćali", naveli su iz Muftijstva.
Lokacije su se mijenjale
"Hadžijska sofa" koja je nekada bila iza metar visokog zida, površine 144 kvadratna metra (dužina i širina po 12 metara), danas je potpuno zaboravljena.
Mjesto koje je nekada bilo simbol tradicije, danas u oronulom stanju čuva uspomene na neka druga vremena. Vremena u kojima su se hadžije iz Mostara ispraćale i dočekivale povorkom.
Kako je objavilo Muftijstvo mostarsko, od 1884. godine ispraćaj hadžija se vršio od Lakišića džamije u Ričini i stare željezničke stanice. Tradicija je zabilježila i običaje koje su obvezno primjenjivale imućnije haždije.
"Mualim bi skupio djecu u mekteb, poredao ih u red dvoje po dvoje, i s tom bi povorkom, koja je nekad bila duga po sto i više metara, krenuo prema hadžijinoj kući. U ovoj povorci su sudjelovala samo muška djeca. Na čelu povorke su išla dvojica učenika koji imaju najljepši i najzvonkiji glas. Oni bi najprije gromkim glasom proučili 'Euzu' i 'Bismilu' koje su ostala djeca pratila s 'amin'", naveli su iz Muftijstva mostarskog.
Darivanje dukatima
Dodali su kako bi se povorci priključivali i oni koji su željeli sudjelovati ispraćaju hadžija.
"Kad djeca u povorci dođu do hadžijine kuće, ona uđu u njeno dvorište i obiđu ga. Tu oni glasno prouče jednu dovu i pošto budu darivani, pođu s hadžijom prema 'Hadžijskoj sofi', odnosno Lakišića džamiji. Maulima su nekad darivali dukatom", naglasili su.
Dodali su kako je postojao običaj da hadžija, kada izađe iz dvorišta, uzme s ulice nekoliko kamenčića i baci ih preko sebe u dvorište svoje kuće.
"Ovo se činilo s namjerom i željom da se on živ i zdrav opet svojoj kući povrati. Rodbina i prijatelji pratili bi hadžije do Metkovića ili od 1884. godine do željezničke stanice", istaknuli su iz Muftijstva mostarskog.
Tvrde kako je ovaj običaj bio jedinstven u Mostaru i da se nije prakticirao u drugim mjestima u BiH.
Podsjetimo, udruge iz Mostara ranijih godina su htjele zaštititi i obnoviti "Hadžijsku sofu", no projekt nikada nije zaživio.
