
Po blagoslovu arhiepiskopa cetinjskog mitropolita crnogorsko – primorskog g. Joanikija, a na molbu episkopa zahumsko-hercegovačkog i primorskog g. Dimitrija, dio sveštene odežde Svetog Vasilija Ostroškog Čudotvorca, čuvat će se u Crkvi Svetog Vasilija Ostroškog u Blagaju kod Mostara.
Svečano unošenje narukvica u hram bit će u nedjelju, 3. prosinca, na arhijerejskoj liturgiji kojom će načalstvovati episkop Dimitrije, piše Top portal.
Mošti Svetog Vasilija Ostroškog se presvlače svake sedme godine. Dio odežde Svetog Vasilije Ostroškog može se dobiti na čuvanje u svetinjama u kojima će se vjerni narod moliti i poklanjati svetitelju.
Starješina Saborne crkve u Mostaru o.Duško Kojić pozvao je vjernike da u nedjelju dođu na bogosluženje.
"Dio sveštenih odeždi Svetog Vasilija Tvrdoškog i Ostroškog Čudotvorca, koji će se čuvati u hramu u Blagaju, koji je i posvećen ovom velikom svetitelju, je veliki Blagoslov za pravoslavne u dolini Neretve. Pozivamo sve vjernike da sudjeluju u bogosluženju kojim će načalstvovati njegovo preosveštenstvo episkop Dimitrije", rekao je o. Kojić.
Sveti Vasilije Ostroški rođen je 1610. godine, kao Stojan Jovanović, od roditelja Petra i Ane, u selu Mrkonjiću u Popovom polju. U manastiru Svetog Vasilija Ostroškog i Tvrdoškog u Mrkonjićima kod Trebinja, sada se čuvaju mošti Svete Ane – Anastasije, majke Svetog Vasilija.
Sveti Vasilije učio je školu u manastiru Zavala, kod strica, jeromonaha Serafima. Zakaluđerio se u trebinjskom manastiru (Tvrdošu), dobivši monaško ime Vasilije, gdje je i rukopoložen u čin đakona i prezvitera.
Jedno vrijeme je boravio u Cetinjskom manastiru kod crnogorskog mitropolita Mardarija kao pridvorni monah. U manastiru Tvrdoš je proizveden u čin arhimandrita.
Zbog nesuglasica među bratstvom napušta manastir Tvrdoš i odlazi na Svetu Goru, gdje je proveo oko godinu dana. Išao je u Rusiju i po povratku iz nje, u vrijeme srpskog patrijarha Pajsija Janjevca, postao je mitropolit zapadnog dijela Hercegovine (1639).
Nakon Tvrdoša, 1651. godine prelazi u nikšićki kraj, prvo u mjesto Pope kod Onogošta (današnji Nikšić), zatim u manastir Ostrog i preuzima istočnohercegovačku mitropoliju sinđelijom patrijarha Gavrila. Od 1654. godine Vasilije se pominje kao mitropolit obje hercegovačke eparhije (istočne i zapadne). Upokojio se 29. travnja / 12. svibnja 1671. godine i sahranjen je u Gornjem manastiru Ostrog.
Bio je zaštitnik pravoslavlja i organizator oslobodilačke borbe protiv Turaka.
Kult Svetog Vasilija Ostroškog počeo se širiti po cijelom srpstvu tijekom XVIII i XIX vijeka kada je njegovo ime ušlo u općuu stihiru srpskim prosvjetiteljima i kada je tiskana njegova služba u beogradskom Srbljaku (1861).
Kult svetitelja je jačao i poprimio velike dimenzije tako da je danas Sveti Vasilije Ostroški jedan od najpoštovanijih svetaca u srpskom narodu i Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi.
Sveti Vasilije Ostroški je veliki čudotvorac čija su čudotvorna djela poznata i izvan granica Srpske Pravoslavne Crkve.
Njegovo sveto tijelo u cijelosti počiva u ostroškoj isposnici, nepodložno zakonu truljenja, već više od tristo godina. Crkvica u kojoj leže mošti Ostroškog Sveca ispunjena je prijatnim mirisom, koji zadivljuje svakog poklonika.
Činjenica netljenosti tijela ovog velikog svetitelja, predstavlja fenomen za sebe, koji hrišćani nazivaju – čudom. Ovaj se fenomen jedino može shvatiti i objasniti svetim životom Ostroškog Sveca. A život Svetog Vasilija bio je zaista život u Bogu, život sazidan po Hristu, u kome sve i sva bješe Hristos.
Još veće čudo i dokaz svetosti Svetog Vasilija jeste čudotvorna moć njegovog netljenog tijela. On, koji je u svom zemaljskom životu više ličio na anđela nego na čovjeka, uzdigao je svoj duh do prijestola Božjeg, a svoje tijelo obesmrtio. To sveto tijelo bilo je za vrijeme zemaljskog življenja hram Duha Svetoga, a poslije rastanka sa svojom bogočežnjivom dušom postalo je riznica blagodati Božje.
Svetog Vasilija je u Srpskoj Crkvi Gospod odredio za posebnu misiju, za pomoćnika i iscjelitelja svih nevoljnih i bolnih, koji sa čvrstom vjerom i ljubavlju dolaze i pristupaju mu kao velikom čudotvorcu i Božjem ugodniku.