Stručnjaci iz ANUBiH-a upozorili na nepismenost i opasnosti digitalnog doba
Kada je 1965. godine pokrenuta inicijativa za obilježavanje Dana pismenosti, u svijetu je živjelo oko 3,5 milijardi ljudi, među kojima je bilo približno 700 milijuna nepismenih. Danas, kada svjetska populacija premašuje osam milijardi, između 750 i 770 milijuna osoba starijih od 15 godina i dalje je nepismeno.
''To znači da je oko 13 posto stanovništva nepismeno. Problem, dakle, nije riješen, posebno u vremenu kada pismenost podrazumijeva mnogo više od sposobnosti čitanja i pisanja'', kazala je akademkinja Adila Pašalić Kreso, otvarajući u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine obilježavanje 60. godišnjice Svjetskog dana pismenosti.
Ovogodišnji susret održan je pod motom ''Pismenost za ljude, planetu i prosperitet'', a okupio je stručnjake koji su govorili o različitim oblicima pismenosti i izazovima koje pred pojedinca i obrazovni sustav postavlja suvremeno društvo.
Prof. dr. Haris Cerić govorio je o funkcionalnoj pismenosti, podsjetivši na rezultate PISA istraživanja iz 2018. godine. Prema tim podacima, više od polovice petnaestogodišnjaka u Bosni i Hercegovini imalo je poteškoća s razumijevanjem pročitanog teksta.
Cerić smatra da uzroke treba tražiti u zastarjelim nastavnim programima, obrazovanju usmjerenom na pamćenje činjenica umjesto na razvoj kritičkog mišljenja i praktično rješavanje problema, ali i u složenom i politiziranom obrazovnom sustavu.
Kao moguća rješenja naveo je reformu nastavnih programa, kontinuirano usavršavanje nastavnika, razvoj čitalačke pismenosti od najranije dobi te povratak Bosne i Hercegovine u međunarodna istraživanja poput PISA-e.
''Određenim politikama odgovara odsustvo egzaktne procjene znanja jer je lakše manipulirati nepismenima'', upozorio je Cerić.
Upravo je ta rečenica otvorila jedno od najvažnijih pitanja susreta – što danas uopće znači biti pismen u društvu u kojem smo svakodnevno izloženi ogromnoj količini informacija, društvenim mrežama, digitalnim tehnologijama, umjetnoj inteligenciji i različitim oblicima manipulacije?
Svjetski dan pismenosti obilježava se 8. rujna, a prvi je put obilježen 1967. godine. Njegov je cilj podsjetiti na važnost pismenosti u stvaranju pravednijih, mirnijih i održivijih društava. Pismenost je temeljno ljudsko pravo, ali i preduvjet za ostvarivanje drugih prava, veće osobne slobode i aktivno sudjelovanje u društvu.
Unatoč napretku ostvarenom tijekom proteklih desetljeća, podaci su i dalje zabrinjavajući. Prema podacima UNESCO-a, najmanje 739 milijuna mladih i odraslih osoba diljem svijeta nema osnovne vještine pismenosti, dok četvero od desetero djece ne doseže minimalnu razinu čitalačke pismenosti.
Istodobno se tijekom posljednjih šest desetljeća znatno promijenilo i samo značenje pismenosti. Ona se više ne svodi samo na čitanje i pisanje, nego obuhvaća informacijsku, digitalnu, medijsku, funkcionalnu, sociokulturnu, kritičku i umjetničku pismenost. Sve je važnije i cjeloživotno učenje, jer se znanja i vještine danas moraju neprestano nadograđivati.
Govoreći o temi ‘Pismenost za pismenost’, prof. dr. Marina Katnić Bakaršić, dopisna članica ANUBiH-a, naglasila je da osnovna sposobnost čitanja i pisanja više nije dovoljna za razumijevanje složenih poruka suvremenog društva.
''Za uspješnu komunikaciju važno je razumjeti različite stilove govora, ali i imati kompetencije da pišete određenim stilom. Osnovna pismenost nije dovoljna ni za razumijevanje političkih govora, a lakše je manipulirati onima koji nemaju znanje'', istaknula je Katnić Bakaršić.
Prof. dr. Senada Dizdar govorila je o putu od informacijske do kritičke pismenosti, posebno se osvrnuvši na izazove koje donose digitalne tehnologije i umjetna inteligencija.
''Umjetnu inteligenciju možemo ignorirati, ali je ne možemo negirati'', poručila je Dizdar.
Naglasila je kako se obrazovni sustav mora prilagoditi novim tehnologijama, ali i generacijama koje odrastaju u potpuno drukčijem informacijskom okruženju.
Doc. dr. Amina Isanović govorila je o kritičkoj pismenosti kao temelju obrazovanja za održivost. Naglasila je da nije dovoljno samo primati informacije – potrebno ih je preispitivati, analizirati namjere autora, čitati između redaka, tragati za vjerodostojnim izvorima i razumjeti sadržaje koji ne pripadaju nužno dominantnim oblicima komunikacije.
Na važnost sociokulturne pismenosti upozorila je prof. dr. Sarina Bakić, istaknuvši da čovjek ne živi samo u svijetu prirodnih zakonitosti nego i u svijetu kulture.
''Bez kulture čovjek bi bio tek još jedna vrsta pavijana. Kulturi dugujemo svoju ljudskost'', poručila je Bakić, naglasivši da kultura mora biti sastavni dio obrazovanja i razvoja svakog pojedinca.
Prof. dr. Mirjana Mavrak govorila je o cjeloživotnom učenju i novim oblicima pismenosti. Prema njezinim riječima, pismenost nije izdvojena sposobnost koju čovjek jednom stekne i time završi proces učenja.
''Pismenost nije otok na kojem se nešto uči, već je u korelaciji sa svime što se čovjeku događa'', kazala je Mavrak.
Biti pismen, dodala je, ne znači samo znati čitati i pisati, nego i razumjeti ono što vidimo, pravilno to protumačiti, povezati s vlastitim iskustvom, izraziti riječima i na kraju primijeniti u svakodnevnom životu.
Na završetku susreta prof. dr. Amir Pušina govorio je o važnosti umjetničke pismenosti i potrebi vraćanja umjetnosti u škole. Otvorio je pitanje kako u obrazovanju ponovno stvoriti više prostora za kreativnost, umjetnost i estetsko iskustvo te naglasio važnost čitanja, stvaranja i razvijanja umjetničkog senzibiliteta.
Članovi Odjeljenja društvenih nauka i Odjeljenja humanističkih nauka ANUBiH-a, zajedno s članovima akademijinih odbora, zaključili su da pismenost danas daleko nadilazi tradicionalnu sposobnost čitanja i pisanja. Zbog toga bi njezin razvoj morao postati jedan od prioriteta obrazovnih i znanstveno-istraživačkih institucija.
Jer pismenost nije samo sposobnost da pročitamo svijet. Ona nam omogućuje da ga razumijemo i da u njemu odgovorno djelujemo.
-webp.webp)
-webp.webp)
-webp-wm.webp)
