Neuroznanstvenik upozorava: Ekrani u učionicama mogu slabiti dječje sposobnosti

Masovno uvođenje prijenosnih računala, tableta i drugih digitalnih alata u škole možda ne poboljšava obrazovanje, nego slabi koncentraciju, razumijevanje i sposobnost djece da stečeno znanje primijene u novim situacijama, upozorava neuroznanstvenik i bivši nastavnik Jared Cooney Horvath.

U razgovoru za The Guardian, Horvath tvrdi da su djeca danas u pojedinim područjima kognitivno manje sposobna od prethodnih generacija u istoj dobi. Svoje tvrdnje detaljnije obrazlaže u knjizi ''The Digital Delusion'', u kojoj uspon obrazovne tehnologije povezuje s padom rezultata na međunarodnim testiranjima.

''Naša djeca kognitivno su manje sposobna nego što smo mi bili u njihovoj dobi'', upozorava Horvath.

Prema njegovim riječima, zapadne zemlje gotovo su dva stoljeća bilježile generacijski napredak: djeca su bila zdravija, obrazovanija i uspješnija od prethodnih generacija. Oko 2000. godine trend se počeo mijenjati, a rezultati testova inteligencije i međunarodnih obrazovnih provjera počeli su padati unatoč tomu što učenici provode više vremena u obrazovanju.

Horvath uzrok vidi u naglom širenju obrazovne tehnologije. Prijenosna računala snažnije su ušla u američke škole između 2010. i 2012., dok je pandemija koronavirusa proces dodatno ubrzala. Digitalna nastava tada je bila nužno privremeno rješenje, ali nakon povratka učenika u učionice većina škola zadržala je uređaje i platforme.

Danas 88 posto školskih okruga u SAD-u, prema podatku koji navodi Horvath, ima računalo za svakog učenika. Obrazovna tehnologija u međuvremenu je postala golema industrija, čija se vrijednost u SAD-u procjenjuje na stotine milijardi dolara.

Horvath se poziva i na rezultate PISA testiranja petnaestogodišnjaka. Učenici koji su školske uređaje koristili više od šest sati dnevno u prosjeku su ostvarivali 66 bodova manje od vršnjaka koji ih nisu koristili. On smatra da djeci za stvaranje dubokog i prenosivog znanja nisu dovoljni brzo pretraživanje, digitalni zadaci i jednostavno pronalaženje odgovora.

Međutim, stručnjaci s kojima je razgovarao The Guardian upozoravaju da povezanost korištenja računala i slabijih rezultata ne dokazuje da su upravo računala izazvala taj pad.

Profesorica Rose Luckin s UCL Knowledge Laba navodi da je velik dio obrazovne tehnologije školama prodan na temelju obećanja, bez dovoljno kvalitetnih dokaza. Ipak, upozorava kako umjerena uporaba uređaja može biti povezana s boljim rezultatima nego potpuno izbjegavanje tehnologije. Najslabije rezultate ostvaruju učenici koji uređaje koriste najintenzivnije.

Sličan stav ima i Dylan Wiliam, profesor obrazovnog vrednovanja na UCL-u. Prema njegovu mišljenju, tehnologija u pojedinim okolnostima može štetiti učenju, ali postoje i kvalitetna istraživanja koja pokazuju njezine pozitivne učinke.

Zato pitanje više nije treba li tehnologiju potpuno izbaciti iz škola, nego kada i na koji način ona doista pomaže učenju. Digitalni alati mogu biti korisni učenicima s teškoćama, pri prevođenju, pristupu nastavnim sadržajima i uvježbavanju pojedinih vještina, ali ne bi trebali zamijeniti učitelja, razgovor, pisanje, čitanje i mentalni napor potreban za stvarno razumijevanje.

Rasprava se tako s zabrane mobitela i društvenih mreža širi i na uređaje koji su u učionice uvedeni pod oznakom obrazovanja. Horvathova je glavna poruka da činjenica da je nešto digitalno, brzo i moderno ne znači automatski da djeca uz to bolje uče.