Vrhunski pisac, veliki pustolov, borac u tri rata, ljubitelj umjetnina i prvi ministar kulture

Na današnji dan prije 125 godina, 3. studenog 1901. u Parizu je rođen francuski književnik André Malraux.

Studirao jena Školi za orijentalne jezike, sudjelovao u arheološkim ekspedicijama u Kambodži, Afganistanu i Arabiji, a godine 1925. u Vijetnamu pokrenuo i uređivao antikolonijalni list L’Indochine, da bi1930-ih u Parizu je bio urednik u književnom časopisu Nouvelle Revue française.

U prvome razdoblju stvaralaštva objavio je fantastičnu i alegorijsku prozu Papirnati mjeseci (Lunes en papier, 1921) i Luckasto kraljevstvo (Royaume farfelu, 1928), romansirani esej o dekadenciji europske kulture Iskušenje Zapada (La Tentation de l’Occident, 1926) te romane Osvajači (Les Conquérants, 1928), Kraljevski put (La Voie royale, 1930) i Ljudska sudbina (La Condition humaine, 1933).

Iskazujući svijest o krizi univerzalnih humanističkih vrjednota, Malraux u tim romanima problemu smrti, kao svojoj trajnoj preokupaciji, suprotstavlja volju, akciju i pustolovinu.

Te motive i ideje u Kraljevskome putu nadograđuje komponentama erotizma, a u Ljudskoj sudbini do vrhunca dovodi etičko promišljanje revolucije kao izlaza iz apsurda te razrađuje stil zasnovan na višestrukosti gledišta, elipsama, zvučnim slikama i simbolima te isprekidanim dijalozima (zbog čega je djelo opisivano kao roman-reportaža).

Ugled politički angažirana intelektualca potom je potvrdio duljom novelom Vrijeme prezira (Le Temps du Mépris, 1935), o solidarnosti u nacističkim zatvorima, i fragmentarnim romanom Nada (L’Espoir, 1937), s temom iz Španjolskoga građanskog rata, u kojem se borio na strani republikanaca.

Za njemačke okupacije Francuske živio je na području tzv. vichyjske Francuske, a 1944. bio je jedan od vođa Pokreta otpora. Tada je napisao Altenburške orahe (Les Noyers de l’Altenburg, 1943), strukturirane u obliku serije pripovjedno-esejističkih epizoda.

Nakon završetka II. svjetskog rata politički se angažirao (kao degolist); dvaput je bio ministar informiranja (1945–46. i 1958–59), a 1959–69. ministar kulture.

U posljednjoj fazi stvaralaštva okrenuo se memoarskoj prozi. Antimemoari (Antimémoires, 1967) već naslovom najavljuju dekonstruiranje žanrovskih konvencija, što Malraux konkretizira nepoštivanjem kronologije, miješanjem sjećanja i ulomaka vlastitih romana te dijalozima (s de Gaulleom, Nehruom i Mao Zedongom).

OPŠIRNIJE