’‘Udarati u glavu činjenicama i istinom’’: Predstavljena knjiga koja otvara najteža pitanja o Stocu
‘‘Je li moguće da nečije prešućivanje zločina ima svoju cijenu?’’, jedno je od pitanja koje je autor Nermin Bise postavio tijekom predstavljanja knjige ‘‘Stolac – prešućeni zločin’’ u Centru za kulturu Mostar, govoreći o šutnji, nekažnjenim zločinima i pravosudnim epilozima koji, prema njegovim riječima, i desetljećima poslije ostavljaju brojna otvorena pitanja.
Knjigu potpisuju Nermin Bise i Aziz Tafro, a djelo donosi dokumentiranu građu i povijesnu rekonstrukciju stradanja Bošnjaka stolačkog kraja tijekom 1993. i 1994. godine.
Bise je naglasio da knjiga, iako potkrijepljena opsežnom dokumentarnom građom, nosi i snažnu književnu formu kako bi se što vjernije predočila težina zločina počinjenih na području Stoca.
Usporedba zločina iz 1943. i 1993. godine
Jedan od najupečatljivijih dijelova izlaganja odnosio se na zločine počinjene u zaseoku Orašlje na Rotimlji, gdje je Bise povukao mračnu paralelu u stradanju istih obitelji.
‘‘U zaseoku Orašlje na Rotimlji dogodio se strašan zločin. Ustaše su 12. srpnja 1943. godine u brutalnim likvidacijama ubile ljude iz tamošnjih obitelji. Točno 50 godina i jedan dan poslije, 13. srpnja 1993. godine, isti izvršitelji i iste žrtve iz istih obitelji - 1993. godine još brutalnije i sablasnije. Za taj zločin nitko nije odgovarao. Ova knjiga sigurno može biti dokaz i početni trag pravosudnim institucijama u državi da se krene u procesuiranje, ako uopće ima volje i želje, jer mi na sceni imamo samo šutnju’’, poručio je Bise.
Problem šutnje i kupnja izostanka svjedočenja
Govoreći o stradanju u Kaplanovoj Mahali i ubojstvu osamnaestogodišnje Sanide Kaplan, autor se osvrnuo na pravosudne postupke i fenomen šutnje među žrtvama.
‘‘Nakon izostanka svjedočenja i usprkos svim uočljivim dokazima, izvršitelj je oslobođen i na kraju je naplatio od ove države, od ove dvostruke države koja je uništavala nevine civile, blizu pola milijuna maraka odštete. Od prijatelja iz udruge logoraša saznajem da čak i šutnju žrtve naplaćuju. To je za mene zadnja faza raspada jednog društva, raspada morala i identiteta. Je li moguće da nečije prešućivanje zločina ima svoju cijenu?’’, upitao se Bise.
Knjiga usmjerena protiv pojedinaca, a ne naroda
Bise je istaknuo da knjiga ne poziva na osvetu niti kolektivizira krivnju, nego imenovanjem počinitelja nastoji individualizirati odgovornost.
‘‘Da se ne shvati pogrešno da je ova knjiga uperena protiv hrvatskog naroda, ona je uperena protiv zločinaca iz tog naroda. Ona govori i o svijetlim primjerima Hrvata koji su žrtvovali sebe da spase Bošnjake. Ova knjiga je antiratna i antiosvetnička, napravljena s ciljem da se ne kolektivizira zločin, nego da se upre prstom u konkretne izvršitelje’’, naglasio je.
Teško štivo kao trajno svjedočanstvo
Bise je na kraju poručio kako je knjiga zahtjevna za čitatelja, ali važna za očuvanje sjećanja.
‘‘Ova knjiga je teška i za čitanje morate biti spremni i psihički jaki da je apsorbirate. Svaka njezina stranica je slika koju možete vidjeti i doživjeti. Mi 33 godine nakon tih događanja nismo daleko odmakli u smislu zebnje i brige za sudbinu ovog grada i naroda. Zato o ovim stvarima treba pisati i udarati u glavu činjenicama i istinom, jer svjedočanstava i dokaza ima’’, zaključio je Bise.
