“Tajna Cacinog groba” je "probudila zaboravno" Sarajevo

Je li knjiga koju čitamo tek štivo iz kojeg saznajemo šta se dogodilo ili je možda ona koja nas, nakon posljednje pročitane stranice, suoči s mnogo težim pitanjem.

Šta je ono što je od tih događaja ostalo u ljudima?

“Tajna Cacinog groba“ Tahira Pervana pripada ovoj drugoj kategoriji. Prvi tiraž je otišao za par dana, a zanimljivo je kako iznad Sarajeva grmi zaglušujuća tišina o tom romanu. Ratno Sarajevo i ličnost Cace u središtu su romana koji ne pokušava ponuditi jednostavne odgovore na složena pitanja, nego otvara prostor za suočavanje s proturječnostima jednog vremena i ljudi koje je ono izložilo krajnjim iskušenjima.

Pervanova pripovjedačka snaga ogleda se u načinu na koji historijski događaji prerastaju u intimnu dramu. Njegovi junaci nisu tek učesnici jedne ratne priče. Oni su ljudi obilježeni odanošću, ljubavlju, strahom, gubitkom i odlukama čije posljedice ne prestaju onda kada utihne oružje.

Posebnu vrijednost romanu daje susret različitih perspektiva. Caco se ne sagledava isključivo kroz jedan glas, niti se njegovo mjesto u priči može razumjeti izvan odnosa s ljudima koji su ga poznavali, slijedili, voljeli ili mu se suprotstavljali. Upravo u tom višeglasju otvara se mogućnost dubljeg razumijevanja čovjeka, bez potrebe da se njegove postupke unaprijed opravdava ili osuđuje književnom presudom.

Pervan pritom ne ostaje samo u prostoru događaja. Snovi, sjećanja i unutrašnja preispitivanja pokazuju koliko prošlost može biti uporna i koliko je teško pronaći mir s onim što je bilo. Mrtvi odlaze iz svijeta živih, ali njihova pitanja često ostaju. Ponekad upravo ono neizgovoreno postaje najvažniji dio priče.

Vrijednost ovog romana je i u autorovoj spremnosti da povjesnu temu približi čitatelju kroz ljudske sudbine. Jer rat nije sastavljen samo od datuma, vojnih operacija i političkih odluka. Njegovu najdublju dramu čine ljudi i ono što u njima ostane nakon svega.

„Tajna Cacinog groba“ zato nije samo priča o jednoj ličnosti i jednom vremenu. To je i pokušaj razumijevanja granice između sjećanja i istine, odanosti i preispitivanja, prošlosti koja je završena i prošlosti koja još traje u nama.

Književnost kojoj u susret ide Pervan uspijeva otvoriti brojna pitanja, a njegov roman ne završava zatvaranjem korica.