Književnik Pero Zubac rođen je na današnji dan prije 80 godina, 30. svibnja 1945. u Nevesinju, gdje je završio osnovnu školu, dok je gimnaziju pohađao u Širokom Brijegu i Zrenjaninu.
Studirao je književnost južnoslavenskih naroda na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, gdje i danas živi.
Objavio je 50 knjiga poezije, 20 knjiga pjesama za djecu, jednu knjigu eseja ("Ti dani", Stražilovo, Novi Sad, 1976), lirsku studiju o Lenki Dunđersko, tri knjige parodija na jugoslavensko pjesništvo (Pantologija nova, Smejuljci, Perodije), 16 antologija jugoslavenskog i stranog pjesništva.
Na strane jezike prevedeno mu je 7 knjiga (dvije knjige na makedonski, dvije na albanski, jedna na mađarski, jedna na talijanski jezik i jedna na rumunjski jezik), a pjesme su mu prevođene na dvadeset svjetskih jezika. Nalazi se u desetak stranih i preko tri stotine srpskih antologija pjesništva i pjesništva za djecu.
Bio je glavni urednik studentskog lista Indeks, glavni i odgovorni urednik časopisa za kulturu Polja u Novom Sadu, urednik zagrebačke revije Polet, urednik skopske Misle, časopisa „Detinjstvo“ Zmajevih dječjih igara i časopisa za djecu „Vitez“ iz Beograda, suradnik brojnih jugoslavenskih revija, časopisa i listova.
Kao novinar, imao je svoje kolumne i feljtone u “Borbi” (Beograd), “Pobjedi” (Podgorica), “Svijetu” i “Nedjelji” (Sarajevo), “Oku” (Zagreb), “Dnevniku” (Novi Sad), “Poletu” (Zagreb), “Radu” (Beograd), “Glasu omladine” (Novi Sad), “Uni” (Sarajevo), “Subotičkim novinama” (Subotica), navodi se o Peri Zupcu u Wikipediji.
Dodaje se kako je Zubac za književni rad nagrađen značajnim jugoslavenskim nagradama kao što su: “Nagrada punoljetstva” OK SSO Novi Sad, “Goranov vijenac”, “Goranova plaketa” za književnost za djecu, “Jovan Popović”, “Žarko Vasiljev”, Oktobarska nagrada Novog Sada, Povelja Novog Sada, Nagrada oslobođenja Mostara, Zlatna plaketa grada Vukovara, Velika povelja grada Kraljeva, Nagrada oslobođenja Kikinde, “Zlatna kap sunca Mostara”, “Stražilovo”, “Zmajev štap”.
Njemu je također pripala i nagrada ''Šantićevih večeri" u Mostaru, nagrada Sremskih Karlovaca “Pavle Adamov”, Godišnja nagrade Radio Beograda, potom Nagrade “Zmajevih dječjih igara” za književnost za djecu, “Stara maslina” za književnost za djecu, Bar, “Gašino pero”, Lazarevac, za životno djelo u književnosti za djecu, “Zlatni ključić” Smederevske pjesničke jeseni za književnost za djecu, Zlatna čaša manifestacije “Čaša vode sa izvora”, Nagrada oslobođenja Vojvodine.
Pero Zubac se na tadašnju jugoslavensku poetsku scenu meteorski uspeo poemom "Mostarske kiše", koja je zauvijek ostala njegovim zaštitinim znakom. Jedna je od najizvođenijih poema na ovim prostorima.
Pored poeme ”Mostarske kiše” treba spomenuti i ”Neka druga zemlja”, ”Povratak Mostaru”, ”Glasovi u tišini”, ”Pisma D. T. na nebesku adresu” i ”Portreti”, ”Klupko života” te ”Sestra moja samoća”.
