Jules Verne, vjerojatno najprevođeniji autor romana u svijetu nakon Agathe Christie, preminuo je na današnji dan prije 120 godina, 24. ožujka 1905. u 78. godini života u svom domu u francuskom gradu Amiensu.
Umro je od komplikacija uzrokovanih dijabetesom. Za vrijeme svoje plodne spisateljske karijere napisao je nevjerojatan broj od 62 romana, uz mnoge novele, eseje, drame i pjesme.
Vernea se smatra jednim od osnivača cjelokupnog žanra znanstvene fantastike. Postao je slavan po konceptima poput svemirskih putovanja, staklenih nebodera, interneta i po nagovještajima brojnih novih izuma mnogo prije nego su oni postali praktično ostvarivi.
Punim imenom Jules Gabriel Verne, rođen je u Nantesu 8. veljače 1828. godine, a mladosti ga je privlačilo kazalište i napisao je niz operetnih libreta. Zatim su njegovu maštu zaokupila znanstvena otkrića, daleke zemlje, smione plovidbe, istraživački podvizi.
Prvi veliki uspjeh postigao je pustolovnim romanom Pet tjedana u balonu (Cinque semaines en ballon, 1862), kojim je započeo niz od ukupno 62 romana pod zajedničkim naslovom Neobična putovanja (Voyages extraordinaires).
Najpoznatiji su: Put u središte Zemlje (Voyage au centre de la Terre, 1864), Djeca kapetana Granta (Les Enfants du capitaine Grant, 1865), Put na Mjesec (De la Terre à la Lune, 1865), Dvadeset tisuća milja pod morem (Vingt mille lieues sous les mers, 1869), Put oko Mjeseca (Autour de la Lune, 1869), Plutajući grad (Une ville flottante, 1871), Put oko svijeta za osamdeset dana (Le Tour du monde en quatre-vingt jours, 1872), Tajanstveni otok (L’Île mystérieuse, 1874), Carev glasnik (Michel Strogoff, 1875), Petnaestogodišnji kapetan (Un capitaine de quinze ans, 1878), Matijaš Sandorf (Mathias Sandorf, 1885), s radnjom u Istri, Dvorac u Karpatima (Le Château des Carpathes, 1892), Ledena sfinga (Le Sphinx des glaces, 1897).
Odlikuje ih pustolovna fabula putovanja egzotičnim i neistraženim, katkad i fantastičkim, prostorima, koja su istodobno i simbolička moralna putovanja sazrijevanja i pročišćenja.
Sadrže mnogobrojne geografske, historiografske i etnografske podatke, često i iscrpne opise znanstvenih dostignuća, izuma i hipoteza (podmornica, televizija, svemirska putovanja i dr.), a u njima je Verne potanko predstavljao i mnoge nove prirodnoznanstvene discipline.
Te značajke čine mnoge od tih romana primjerima tzv. popularno-znanstvenih romana, a neki od njih se zbog utkivanja futurističkih tehničkih izuma u fabulu smatraju i pretečama suvremene znanstvene fantastike; drugi, koji ne sadrže futurističke motive, primjeri su klasičnoga modusa pustolovne romanse.
