Petrarcin 707. rođendan
Francesco Petrarca, talijanski pjesnik rođen je na današnji dan 1304. - Arquà Petrarca kraj Padove, a preminuo 19. srpnja 1374.
Sin je firentinskog građanina koji je, poput Dantea, bio prognan iz Firenze. Veći je dio života proveo u Avignonu, gdje se 1327. godine zaljubio u udanu ženu Lauru de Sade.
Ostao joj zauvijek odan, pa i nakon njezine smrti, iako mu ona nije uzvraćala ljubav.
Njoj u slavu piše pjesme, od kojih je izabrani dio skupio potkraj života u zbirku ''Kanconijer''. Zbirka sadrži 366 pjesama, među kojima su najbrojniji soneti.
Petrarcin kanconier je ispovijest čovjeka koji se neodlučan lomio dilemom kako uskladiti nove prethumanističke ideale, s tradicionalnom kršćanskom ideologijom, te kako riješiti suprotnosti između zemaljske i nebeske ljubavi.
Pisao je i na latinskom jeziku, a osobito je poznat njegov latinski spjev ''Africa'', u kojemu je opjevao Drugi punski rat. Te je 1341. dobio lovorov vijenac, kojim je bio svečano okrunjen na rimskom Kaptolu, što je bilo najveće književno priznanje onoga doba.
Petrarkin sonet
Talijanski ili petrarkin sonet oblik je pjesme od dva katrena i dvije tercine s najčešćim rasporedom rima: abba abba cdc cdc.
Petrarkizam
Diljem Europe pjesnici oponašaju Petrarcu po osnovnim motivima i osjećajima.
Petrakisti uzdišu za voljenom ženom, koja je uzvišena i nedostižna, ljubav je za njih bol i patnja, ali i inspiracija za umjetničko stvaranje.
U čast Petrarcinog rođendana, donosimo vam jedan od njegovih soneta.
(Per fare una leggiadra sua vendetta)
Da bi se meni časno osvetio
i u jednom danu niz uvreda sprao,
Amor luk snova uze krišom, kao
čovjek, što je žrtvu zamijetio.
Krepost se uz srce bješe stisla tako
da bi ga uz oko zaštitila bolje,
kad udarac smrtni siđe tamo dolje,
gdje se vršak strijele odbijao lako.
Al uzbuđena zbog napada prva,
ne imađaše vremena ni snage,
da se u tom jadu s oružjem odhrva,
il da me povuče – domišljata, smjela –
iz toga jada na brijeg misli drage,
kao što bi sada to uzalud htjela.
