Preskoči na sadržaj
bljesak-logo
search icon
sun icon
open-nav
Guy de Maupassant

Književnik koji je za samo 42 godine života uspio steći bogatstvo, mentalnu bolest i sifilis

Zbirka priča Večeri u Medanu (1880.), osobito novela Dunda, smatra se ezgemplarnim djelom naturalizma. Romani Jedan život (1883.) i Bel-Ami (1885.) prikazuju sudbine pojedinca u konfliktnim društvenim okolnostima.

Na današnji dan prije 175 godina, 5. kolovoza 1850. rođen je francuski književnik Guy de Maupassant, otac moderne novele.

Kao potomak starih plemićkih obitelji iz Normandije rođen je u dvorcu Miromesnil, Tourville-sur-Arques, Seine Maritime.

Studirao je pravo, sudjelovao u Francusko-pruskome ratu 1870. te potom radio kao vladin činovnik, objavljujući književna djela u časopisima i novinama. Činovnički posao nije ga privlačio. Sve više ga je zanimala književnost, pisanje, za koje je imao urođeni dar, kao i sposobnost da promatra i zapaža.

Radeći kao činovnik, prve je književne eseje pisao pod pokroviteljstvom starijega Gustavea Flauberta. Maupassantova majka Laure bila je sestra Alfreda le Poittevina, koji je bio blizak prijatelj Gustavea Flauberta, a sama je ostala u privrženim odnosima s romanopiscem do kraja njegova života.

Laure je poslala svog sina da upozna Flauberta u Croissetu 1867., a kad se nakon rata vratio u Pariz, zamolila je Flauberta da ga drži na oku. Bio je to početak naukovanja koje je od Maupassanta stvorilo pisca.

Kad god je Flaubert boravio u Parizu, pozivao je Maupassanta nedjeljom na ručak, držao mu predavanja o proznom stilu i ispravljao njegove mladenačke književne vježbe. Također ga je upoznao s nekim od vodećih pisaca tog vremena, poput Émilea Zole, Ivana Turgenjeva, Edmonda Goncourta i Henryja Jamesa.

Zbirka priča Večeri u Medanu (1880.), osobito novela Dunda, smatra se ezgemplarnim djelom naturalizma. Romani Jedan život (1883.) i Bel-Ami (1885.) prikazuju sudbine pojedinca u konfliktnim društvenim okolnostima.

Maupassantovo pripovijedanje odmiče se od balzacovskog realističkog modela. Pripovijetke se tematski vežu u prostore normandijskog sela i malograđansku sredinu. Najpoznatije zbirke: Kuća Tellier (1881.); Lovačke pripovijesti (1883.).

Na samim počecima uspješne spisateljske karijere, Guy de Maupassant pozornost je privukao spomenutom novelom Dunda ("Boule de suif"), objavljenom u skupnoj zbirci mladih naturalista okupljenih oko Zole Medanske večeri ("Les Soirées de Médan", 1880.).

Tim je djelom, o prostitutki koja se za dobrobit nezahvalne zajednice podaje pruskom časniku, potpuno uspostavio i vrhunski uobličio svoj stil i svjetonazor: skladnu kompoziciju, realistički pročišćen izraz, sažeto i jetko oslikavanje građanskog licemjerja, psihološku slojevitost, naturalističku težnju za potpunim ogoljenjem zbilje te temeljni i sveobuhvatni pesimizam.

Okrenuvši se pisanju, osim književnih kritika i društvenih komentara u listovima Le Gaulois i Gil Blas, Maupassant je do 1890., kada je zbog psihičke bolesti prestao pisati, objavio i oko 300 novela te šest romana.

S obzirom da su mu se knjige jako dobro prodavale, Maupassant se, vješt u poslovima, obogatio svojim književnim radom.

Ljubitelj putovanja i mira u prirodi, zarađenim novcem kupio je brod nazvan prema romanu Bel-Ami, te njime krstario Sredozemljem i Atlantikom, posjetivši pored francuske obale i Alžir, Italiju, Englesku, cijelo vrijeme neumorno pišući.

U Parizu se zbližava s drugim književnim velikanima kao što su Alexander Dumas sin i teoretičar i filozof Hippolyte Taine.

Bio je vođa protivnika gradnje Eiffelovog tornja u Parizu, kasnijeg simbola grada: glasovita je anegdota prema kojoj je, nakon što je unatoč prosvjedima ne malog broja uglednih intelektualaca toranj ipak sagrađen, svakodnevno objedovao upravo na tornju – zato što je to jedino mjesto u gradu s kojega se toranj ne vidi.

No, na vrhuncu svoje književne karijere utonuo je u samoću, izolaciju i depresiju, duševnu bolest izazvanu sifilisom kojim se zarazio u mladosti, te je 1892. godine pokušao samoubojstvo.

Provevši zadnju godinu života u privatnoj mentalnoj bolnici, umro je u srpnju sljedeće godine u Parizu, u dobi od svega 42 godine.

Sahranjen je, prema vlastitoj želji, u zemlju bez kovčega. Maupassant kao da je prorekao svoju sudbinu. Rekao je davno, još dok je bio zdrav: "Ušao sam u književni život kao meteor; iz njega ću otići kao pogođen munjom".

POVEZANO