90 godina od smrti Lorce

Španjolska obilježava 90. godišnjicu smrti Federica Garcíje Lorce, jednog od najvažnijih španjolskih pjesnika i dramatičara 20. stoljeća, čije je ubojstvo u prvim mjesecima Španjolskog građanskog rata postalo simbol političke represije, progona i nestalih žrtava frankizma, piše Hina.

Ubojstvo u zoru

Lorca je ubijen u zoru 19. kolovoza 1936., prema jednoj od najčešće prihvaćenih povijesnih rekonstrukcija, nakon što su ga dan ranije uhitile nacionalističke snage u Granadi.

Pojedini izvori kao datum pogubljenja navode 17. ili 18. kolovoza, pa točan trenutak njegove smrti i danas ostaje predmet povijesnih rasprava.

Lorca je imao 38 godina. Odveden je iz Granade prema području između mjesta Víznar i Alfacar, gdje je strijeljan zajedno s učiteljem Dióscorom Galindom te dvojicom anarhistista Franciscom Galadíjem i Joaquínom Arcollasom.

Među osobama koje su sudjelovale u njegovu uhićenju i odvođenju navodi se Ramón Ruiz Alonso, tiskarski radnik, desno orijentirani aktivist i političar, zajedno s drugim pristašama generala Francisca Franca. Pitanje tko je točno ispalio smrtonosne hice nikada nije do kraja razjašnjeno.

Generacija '27

Lorca je u španjolskoj književnosti ostao jedan od najvažnijih predstavnika Generacije '27, skupine autora koja je povezivala španjolsku književnu tradiciju s europskom modernom i avangardom. Njegov je opus obilježen temama ljubavi, smrti, društvene represije, slobode, marginaliziranosti i sukoba pojedinca s nametnutim pravilima.

Među njegovim najpoznatijim djelima su pjesničke zbirke ''Ciganski romancero'', ''Pjesma dubokog pjevanja'', ''Pjesnik u New Yorku'' i ''Plač za Ignacijem Sánchezom Mejíasom'', dok su u kazalištu njegovo ime proslavile drame ''Krvava svadba'', ''Yerma'' i ''Kuća Bernarde Albe''. Njegova je poezija spajala tradicionalne andaluzijske motive i avangardne stilove

Upravo je ''Kuću Bernarde Albe'' završio samo nekoliko tjedana prije izbijanja rata. Djelo govori o represiji, želji i položaju žene u patrijarhalnom društvu te se danas smatra jednim od klasika španjolske drame.

Homoseksualnost

Lorca nije bio stranački političar niti formalni član Komunističke partije, ali je bio blizak republikanskim i lijevim intelektualnim krugovima. U veljači 1936. javno je podržao Narodnu frontu (Frente Popular), koaliciju lijevih stranaka koja je pobijedila na izborima. Nakon vojnog udara u srpnju iste godine njegov se položaj u Granadi naglo pogoršao.

Važan dio njegove biografije bila je i homoseksualnost, o kojoj se za njegova života u javnosti nije smjelo otvoreno govoriti. Među njegovim posljednjim ljubavima bio je Juan Ramírez de Lucas.

Dokumenti i istraživanja posljednjih godina dodatno su rasvijetlili njegov privatni život i činjenicu da je tadašnje španjolsko društvo njegovu seksualnu orijentaciju prisiljavalo na skrivanje.

Nikad pronađen

Jedna od najtragičnijih činjenica Lorcine smrti jest da njegovi posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni niti pouzdano identificirani.

Smatra se da je njegovo tijelo bačeno u neoznačenu zajedničku grobnicu na području između Víznara i Alfacara. Potrage i arheološka istraživanja provode se desetljećima, ali bez konačnog rezultata.

Zbog toga je Lorca postao i simbol desetaka tisuća ljudi nestalih tijekom Španjolskog građanskog rata od 1936. do 1939. i poslijeratne represije, čiji grobovi nikada nisu pronađeni.

Obljetnica se u Španjolskoj obilježava nizom kulturnih i memorijalnih događaja.