Glumci Velimir Pšeničnik Njirić i Miro Barnjak posljednjih dana rade na predstavi “Rodijaci” po tekstu Petra Miloša i u režiji Velimira Pšeničnika Njirića.
Premijera će biti u utorak i srijedu, 3. i 4. srpnja, na Maloj sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru. U ovoj jednosatnoj komediji s dva lica, Pšeničnik Njirić i Barnjak igraju Matišu i Stipana.
Gastarbajteri iz pera Petra Miloša na duhovit način oslikavaju vrijeme u kojem živimo i razdoblje rata koje je iza nas, kao i događaje iz “gastarbajterskog života” koji je blizak i poznat svima nama. Odličan i duhovit tekst aktualan i danas, od prve scene kod gledatelja izaziva smijeh koji ne prestaje dok se zavjesa ne spusti.
Predstava je rađena u produkciji Udruge “Artum”, a dva glumca u razgovoru za Dnevni list govore o novoj predstavi i otkrivaju što će publika vidjeti i čemu će se nasmijati u predstavi “Rodijaci”.
Kako ste i zašto za novu predstavu izabrali tekst “Rodijaci” Petra Miloša?
VELIMIR: Tekst komedije Petra Miloša “Rodijaci”, koji sam s pokojnim kolegom Antom Tonijem Peharom igrao 124 puta od 1993. godine pa valjda do blizu 1998. godine, nosim u svojem glumačkom iskustvu kao uspješnicu. Kvalitetno napisanu komediju koja je i po nekoliko puta uzastopno bila gledana od istih ljudi. Nasmijana lica, pozitivne i odobravajuće reakcije i komentare ostavljali smo iza sebe gdje god da je bila izvođena. A igrali smo je na različitim pozornicama u BiH, Hrvatskoj i Njemačkoj. Igrali smo je u zatvorenim i otvorenim prostorima, na poljanama, vrtačama, ispod šljive, u kazalištima, galerijama, krčmama, restoranima, bolnicama, izbjegličkim centrima.
MIRO: To je jedan razlog. Drugi razlog je što je to, kako mi u teatrima volimo reći, glumačka predstava. U njoj je pretežito sav teret predstave na glumcu, njegovom talentu i zanatu, njegovom osjećaju za publiku, njegovom šarmu i iskustvu.
VELIMIR: Treći razlog je što je autor teksta, gospodin Petar Miloš, normalan i kvalitetan pisac, koji ne doživljava histerične napade, poput velikog broja njegovih kolega, ako glumci uspiju kvalitetno interpolirati u svoju izvedbu duhovitu improvizaciju ukoliko je ona u skladu s duhom, mentalitetom i svijetom u kojemu žive i djeluju njegovi likovi.
MIRO: Četvrti razlog jest što na taj tekst, izvedbu glumaca i predstavu gotovo jednako dobro s pozitivnim emocijama reagiraju svi, od djece pa do staraca, neovisno o školskom obrazovanju i pripadnosti ovim ili onim društvenim statusima ili skupinama. To potvrđuje i pet nama kontrolnih izvođenja pred publikom u Ljubuškom, Čitluku, Livnu, Grudama te u Mostaru, prije službene premijere u Mostaru.
VELIMIR: Peti razlog postavljanja ove predstave “Rodijaci” jest i što ova i ovakva postavka i realizacija traži manje novca za njezinu produkciju. A to u ovom vremenu nemanja i urušavanja svega i svačega nije nezanemariv problem, dapače, često je primarni.
MIRO: Zahvaljujemo na sponzorstvu i potpori tvrtki “Eronet” koja je našla sluha i razloga podržati nas u ovom projektu. Nadamo se kako će se do premijere javiti još neki kvalitetan sponzor, pogotovo što u predstavi ima prostora za kvalitetnu prezentaciju vina ili piva recimo. To bi nam u mnogome pomoglo da smanjimo financijske zavrzlame oko dovršetka komedije.
Predstava na duhovit način oslikava vrijeme u kojem živimo i razdoblje rata koje je iza nas. Što ćete pokazati na sceni?
VELIMIR: Vidjet će se vrlo jasno kako je ono što je bilo smiješno prije skoro 20 godina danas jednako smiješno i aktualno, ako ne i smješnije i aktualnije.
Kakvo je to vrijeme u kojem danas živimo?
VELIMIR: Danas živimo u siromašnijem vremenu i duhovno i materijalno, u depresivnijem vremenu, s manje nada u bolju budućnost. Živimo u vremenu kada se narod u skladu sa svjetskim trendom sve više tretira kao stoka, roblje, “stoka sitnog zuba”, glasačka mašina u takozvanoj demokraciji korupcije.
Zašto ste se odlučili na samostalan projekt?
MIRO: Na samostalni projekt smo se odlučili najviše iz razloga jer nam je gluma i posao i poziv i kruh svagdašnji. Te iz razloga jer smo potplaćeni za svoj stvaralački posao u kazališnim institucijama.
Zašto očekujete uspjeh predstave?
VELIMIR: Uspjeh predstave očekujem prvenstveno jer je to zaista komedija, a ne nosi tu žanrovsku odrednicu kao masa drugih predstava, TV serijala pogotovo, gdje se ljudi ne smiju. Na njezinim izvedbama bit će sasvim dovoljno smijeha i zabave.
Ako se osvrnete na kazališnu i ukupno kulturnu scenu Mostara, kakvom je ocjenjujete?
VELIMIR: Prvi vidljivi simptomi propasti svake civilizacije bili su urušavanje moralnih i kulturnih vrijednosti. Tih simptoma ima napretek i u Mostaru. No, ima malih naznaka od sadašnje političke garniture u gradu i županiji da je voljna početi mijenjati stvari na bolje. Čekamo djela i nadamo se kvalitetnim kadrovskim rješenjima koja neće pogoršati stanje.
Što je s Vašim angažmanom u HNK Mostar?
VELIMIR: Ja sam kao i moj kolega Miro Barnjak stalno zaposlen u instituciji kulture Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru. Obojica dijelimo sudbinu svih zaposlenika te institucije glede još uvijek neriješenog pravnog statusa tog kazališta.
Kakav je to “gastarbajterski život”?
MIRO: Nikad nisam bio gastarbajter pa vam iz prve ruke ne mogu odgovoriti na to pitanje. Ali gastarbajteri koje mi igramo i o kojima je pisao Petar su prvi gastarbajteri Titove Jugoslavije koji su izgrađivali Njemačku i Austriju i kojima je odlazak u inozemstvo bio i susret s jednom drukčijom kulturom i običajima potpuno različitim od onoga što su ovdje ostavili. Takvi su naši likovi koje je Petar sjajno opisao i koji svojom spontanošću oduševljavaju publiku. Dok su današnji gastarbajteri potpuno drukčija priča od ondašnje generacije.
Ima li, i koliko, Mostar publiku za kulturne programe?
VELIMIR: Da, Mostar ima publiku za kulturne programe i programe s off kulturne scene. Drugi je par opanaka što mnogi programi nisu pristupačni posjetiteljima, zbog neinformiranja, loših termina, skupih ulaznica i slično. A zna se dogoditi i loš izbor gostovanja ili izvikanih, a loših izvedbi, pa publika drugi put puše i na hladno.
Je li bilo teško realizirati ovu predstavu? Što je bilo odlučujuće da se upustite u ovaj projekt?
MIRO: Da. Bilo je teško realizirati ovu predstavu zbog okruženja punog defetizma i depresivnosti, zbog nemanja financijske potpore. Ali zadovoljan sam i ponosan što smo, vjerujem, unatoč svemu došli do cilja, vesele, zabavne, smiješne, pa usuđujem se reći i poučne komedije. Kazališni znalci naći će poneku zamjerku, ali će se i smijati također.
