Na današnji dan prije 215 godina, 27. travnja 1810. Ludwig van Beethoven napisao je minijaturu koja će postati najpoznatija skladba u povijesti i posvetio je Elizi. No, tko je Eliza čije ime "zvoni" dok se javljaš na telefonski poziv ili se prisjećaš djetinjstva i melodije koju su mnogi izvodili na glasoviru?
Službeno stoji da ju je skladao za djevojčicu kojoj je zaboravio kupiti poklon za rođendan, no puno je vjerojatnije da je ovo remek djelo na koje je i sam Beethoven, bio iznimno ponosan, plod ljubavi i strasti, a ne tek zaboravnosti koju bi riješio ginko.
Dugo se vjerovalo da ju je napisao svojoj ljubavnici Terezi von Rohrenbach zu Dezza, udanoj za austrijskog političara Wilhelma von Drossidika. Naziv je u tom slučaj iz očitih razloga - diskrecije, autor promijenio. Bilo bi preriskantno da ju je nazvao "Za Terezu".
No, novija saznanja pokazuju drugačije. Sudeći prema istraživanju njemačkog skladatelja i muzikologa Klausa Martina Kopitza, čije je rezultate objavio u knjizi "Beethoven", najpoznatije klasično dijelo ikada napisano, posvećeno je Elizi, a ne Terezi.
Elisabeth Roeckel je bila njemačka sopranistica i sestra Beethovenovog prijatelja, tenora Josepha Augusta Roeckela koju su zvali Eliza. Bila je vrlo bliska s 23 godine starijim Beethovenom upravo u vrijeme kada je 1810. napisao slavnu minijaturu, vjeruje se, kao oproštajni dar Elisabeth.
Beethoven je bio zaljubljen u Elisabeth, no ona se udala za drugoga, muškarca kojem je pisala kako ju Beethoven "za večerom štipa za ruku iz puke naklonosti".
Udaja nije ugrozila njihovo prijateljstvo, što svjedoči činjenica da je upravo ova žena bila uz samrtnu postelju velikog njemačkog skladatelja u ožujku 1827. Tom prilikom Beethoven joj je poklonio svoje pero kojim je pisao.
Da nisu bili bliski, Beethoven bi "Za Elizu" nazvao "Za gospođicu Roeckel", kaže muzikolog. NJemački glazbeni genije nije imao sreće u ljubavi i nikada se nije oženio.
Možda je sada ponajmanje važno kome je skladba posvećena. Interesantno je pak da Beethoven po svemu sudeći nije mnogo mario za ovo djelo, pošto se čak nije potrudio ni da ga završi.
Nije poznato je li nekad pokazao širem krugu ljudi, ali se zna ga da nikada nije objavio.
Djelo je kasnije pronašao njemački muzikolog Ludwig Noll. Kompozicija je objavljena tek 1865. - punih 38 godina poslije Beethovenove smrti.
