Nikola Šimić Tonin i Dario Vištica snimili pjesmu posvećenu Serafini Lauš

Snimljena je pjesma ''SERAFINA'', za koju je tekst napisao Nikola Šimić Tonin, a glazbu i aranžman Dario Vištica, dok je završna produkcija realizirana u Studiju MOCHVARA. Pjesma je posvećena Serafini Lauš iz sela Ćukle kod Travnika, koja je tijekom rata u Bosni i Hercegovini izgubila supruga Ivu i trojicu sinova – Dragana, Fabijana i Miroslava.

Obiteljska tragedija dogodila se početkom lipnja 1993., tijekom napada na hrvatska sela travničkog kraja. Prema objavljenim svjedočanstvima, Serafinin suprug Ivo Lauš ubijen je na kućnom pragu, jedan od sinova stradao je tijekom napada, dok su druga dvojica, prema dostupnim iskazima, ubijena nakon zarobljavanja.

U samo nekoliko ratnih dana Serafina Lauš ostala je bez četvorice članova najuže obitelji.

I sama je bila zarobljena te je približno jedanaest mjeseci provela u zatočeništvu, najprije u Ćuklama, a potom u Muzičkoj školi u Zenici. Nakon povratka zatekla je uništen dom i život bez supruga i sinova.

Godinama nakon rata govorila je o stradanju svoje obitelji, a o ratnim događajima svjedočila je i pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu. U svojim javnim istupima govorila je o vjeri, oprostu i potrebi za pravdom.

Serafina Lauš preminula je 16. travnja 2026. godine, u 87. godini života.

Autori pjesmu ''SERAFINA'' opisuju kao glazbeni spomen majčinskoj ljubavi, nevinim žrtvama, izgubljenom domu, vjeri i dostojanstvu, naglašavajući da ona nije poziv na mržnju ili osvetu, nego na sjećanje, istinu i pravdu.

Dario Vištica, podrijetlom iz Veljaka kod Ljubuškog, potpisuje glazbu i aranžman. Bavi se skladanjem, produkcijom i glazbenim stvaralaštvom, a iza sebe ima i nagrađivane projekte filmske i duhovne glazbe.

Autor teksta Nikola Šimić Tonin, podrijetlom iz Drinovaca i odrastao u Busovači, hrvatski je književnik, pjesnik, novinar i tekstopisac te autor brojnih književnih djela i projekata vezanih uz hrvatsku kulturnu baštinu i povijesno sjećanje.

Demo snimka pjesme izrađena je u programu Steinberg Nuendo, dok je završna obrada realizirana u Studiju MOCHVARA uz korištenje suvremenih digitalnih i AI glazbenih tehnologija.

Pjesma je posvećena uspomeni na Ivu Lauša, Dragana Lauša, Fabijana Lauša, Miroslava Lauša i Serafinu Lauš, uz poruku autora da se žrtve ne zaborave i da se slični zločini nikada više ne ponove.