Muhamed Šehić Hamić jedno je od najpoznatijih imena harmonike u Bosni i Hercegovini, a njegova glazbena priča počinje nevjerojatno rano. Već s 12 godina pridružio se turneji Halida Bešlića, a samo nekoliko godina kasnije, sa 16, osvojio je naslov ''Prva harmonika Jugoslavije'', čime je učvrstio svoj status kao jednog od najnadarenijih mladih glazbenika tog vremena.
U razgovoru za medije, Šehić Hamić se prisjetio svojih početaka. Glazbu je, kaže, zavolio zahvaljujući ocu Rasimu, koji je svirao harmoniku iz hobija. Prvu harmoniku dobio je od oca, malu crvenu dječju ''hohnericu'', koju i danas čuva. U rodnom Ključu počeo je svirati s pet godina, a prve note naučio je od profesora Ziha Franca.
Nižu glazbenu školu završio je u Ključu, a srednju je upisao 1986. godine u Sarajevu. Akademiju je upisao pred sami rat, no život ga je ubrzo odveo u Njemačku. Ipak, njegov estradni uspon započeo je mnogo ranije – već sa 12 godina nastupao je kao gost na turneji Halida Bešlića, povodom albuma ''Zbogom noći, zbogom zore''. Nastup u Ključu otvorio mu je vrata prema ostatku turneje, gdje je, kao dječak s harmonikom, oduševljavao publiku i postao prava pozornica atrakcija.
''Tada je Halida pratio orkestar Miće Radovanovića. Kad sam uzeo harmoniku i zasvirao, svi su bili oduševljeni. Nazif Gljiva me predložio za daljnje nastupe i bio sam atrakcija turneje. Ljudi nisu vjerovali kad me vide, ali kad čuju, slijedio je aplauz'', prisjeća se Hamić.
Godinu dana kasnije, s 15 godina, otac ga prijavljuje na natjecanje ''Prva harmonika Jugoslavije'' u Sokobanji, gdje osvaja drugo mjesto u juniorskoj konkurenciji. Već sljedeće godine, pobjeđuje i osvaja naslov najboljeg. Slijede turneje s ''Južnim vetrom'', suradnje s Kemalom Malovčićem i Šemsom Suljaković, te koncerti diljem bivše Jugoslavije – po tri koncerta dnevno, od Vardara do Triglava.
''Neću nikad zaboraviti koncert u Peći. Dođemo na Kosovo, a nas dočeka špalir od tisuća ljudi s obje strane ulice. Kao da je došao Tito. Tri koncerta zaredom. To su bila najljepša vremena'', prisjeća se.
Devedesetih odlazi u Njemačku, u Koblenc, gdje počinje ispočetka. Presudan trenutak bio je susret s obitelji Jukić, vlasnicima diskoteke ''In Takt'' i istoimene izdavačke kuće. Projekt ''In Takt'' prerasta u dominantnu glazbenu produkciju tadašnje dijaspore. Bio je, kaže Hamić, ''preteča Granda''.
''Bili smo jači i gledaniji. Naše emisije na BHT 1, poput ''A što da ne'', koje je vodio Mirsad Fikić, obarale su rekorde. Tu su bili svi – od Dine Merlina do Halida Bešlića, a stvorena je nova generacija pjevača: Šekib Mujanović, Šeki Bihorac, Kadir Nukić, Sanela Sijerčić, Elvira Rahić…'', prisjeća se Hamić.
Posebno mjesto u njegovom životu ima suradnja sa Šerifom Konjevićem, sugrađaninom iz Ključa, s kojim je svirao više od desetljeća.
''Po meni, Šerif je najkvalitetniji vokal koji je BiH imala. Gdje je bio on, bio sam i ja'', govori Hamić.
Danas vodi bend Elvire Rahić, s kojom je prijatelj od ranih 90-ih. ''Elvira je insan, a to je danas rijetko. Svirao sam na svim kontinentima osim Afrike. Nema neostvarenih želja. Iako sam svirao i klasičnu glazbu, ljubav prema sevdahu je prevagnula'', zaključuje Hamić.
