Pjevač Matija Cvek obožavan je diljem Hrvatske, ali i izvan nje. Zadnjih godina niže velike uspjehe u svojoj karijeri, a o privatnom životu malo priča, no za portal Azra.ba otkrio je pokoji detalj.
Primjerice, kao dječak volio je nogomet, a njime se bavio sve do svoje 18. godine, no evo zbog čega se morao odreći svoje velike ljubavi prema sportu.
"Nakon moje punoljetnosti nastupile su ozljede i prekinule moj dječački san. Nogomet je možda i moja prva prava ljubav, te mu se sada vraćam isključivo kao navijač. Fali mi bar rekreativno pa se nadam da ću riješiti probleme s povredama i zaigrati opet", rekao je.
Zanimanje za glazbu Matija je pokazao od svojih prvih koraka, ali i prvih izgovorenih riječi.
"Očito je glazba izabrala mene, a ne obrnuto. Do mog je biranja došlo tek u nekom fakultetskom razdoblju, kad sam odlučio da sam stopostotno posvećen vječitom boemstvu i ljubovanju sa pjesničkim načinom života punom odricanja, žrtve, ali i gušta", rekao je pjevač.
Evo i koji su bili njegovi glazbeni uzori:
"Grupa moje mladosti bilo je Prljavo kazalište, nezaobilazni Oliver Dragojević je uvijek bio prisutan kao pjevački uzor, a kasnije sam otkrio Dvornika, Wondera, Jacksona, Bensona, Marsa, Princea", ističe Cvek.
Za Azra.ba otkrio je detalje o suradnji s pjevačicom Jelenom Rozgom na pjesmi ''Zar je ljubav spala na to''.
"Jelena i ja smo već dugo prijatelji te smo na njenu inicijativu snimili i spomenutu pjesmu. Meni je bila čast pjevati pjesmu koju je Tifa već obilježio te joj dati neki svoj doživljaj, a naravno još je veća čast pjevati s jednom od naših najpriznatijih i najvoljenijih izvođačica. Jelena je doista jedna od najpozitivnijih, najoptomističnijih i najradišnijih kolegica koje znam te njen entuzijazam puni i nas nešto ''manje'' kolege. Apsolutno osoba koja zrači i jedna od meni dražih suradnji", kaže Matija.
Iza Cveka je deset godina marljivog truda i rada, a je li se što u njegovom životu promjenilo kada mu je popularnost pokucala na vrata?
"Nimalo se ne osjećam kao zvijezda niti želim iskorištavati ili osvijestiti takav status. Sebi sam oduvijek i zauvijek dečko iz garaže koji s bendom gušta i muzicira do beskraja. Primjećujem veću prepoznatljivost, ali nisam njome opčinjen, štoviše pomalo sam razvio posljedične anksioznosti. Zvijezde su za zvijezde, na meni je da dušu punim pjesmom".
