Dmitrij Šostakovič, skladatelj koji je svojom glazbom prkosio komunistima

Na današnji dan prije 120 godina, 25. rujna 1906. u Sankt-Peterburgu je rođen slavni ruski skladatelj Dmitrij Šostakovič.

Njegova su djela naširoko poznata, između ostaloga iz poznatih filmova i serija poput Most špijuna, Željezničar, Djeca čovječanstva, Oči širom otvorene, Zločesti Djed Mraz, Dim, Megagradovi, Dosjei X, Kozmos (voditelj Carl Sagan), Batman vs Superman: Zora pravednika, Leteći cirkus Monthyja Pythona…

Šostakovič je proglašen je wunderkindom, ali kao koncertni pijanist nije bio shvaćen, pa se više priklonio skladanju i postao najpopularniji i najbolji sovjetski skladatelj generacije te je primio mnoge nagrade.

Diplomirao je na Petrogradskom konzervatoriju s 20 godina, a za diplomski rad skladao je 1. simfoniju kojom je već stekao slavu i priznanje.

Kompoziciju je predavao na sanktpeterburškom (1937–41., 1945–48) i moskovskom Konzervatoriju (1943–48). Uz Prokofjeva i Stravinskoga, Šostakovič je najznačajniji ruski skladatelj XX. stoljeća, a njegovo je značenje za povijest glazbe XX. stoljeća uopće "iznimno, trajnih vrijednosti i možda bez usporedbe" (Richard Taruskin).

Djelovao u vrijeme Sovjetskog Saveza i imao problema s vlastima. Njegova su djela zabranjivana, a dvaput je javno osuđen kao nepodoban. Mnogi njegovi prijatelji i članovi obitelji bili su ubijeni. Jednom su ga čak prisilili na javnu ispriku.

Nakon zabrane izvođenja njegove glazbe, zapao je u financijske probleme. Nakon Staljinove smrti učlanio se u Komunističku stranku, kasnije je priznao da je bio prisiljen. Svoje nezadovoljstvo komunističkim vlastima izražavao je kroz glazbu.

Šostakovič je napisao 15 simfonija i 15 gudačkih kvarteta (po njima je i najpoznatiji), nekoliko opera i brojna djela za film, stvorivši osebujan vlastiti stil blizak ekspresionizmu.

Njegova je glazba tonalna i u romantičarskoj tradiciji, s elementima atonaliteta (odbacivanje tonaliteta) i kromatizma (ljestvica od 12 polustupnjeva).

Nekada ga je režim hvalio, nekada kritizirao, i to čak za isto djelo. Nakon napada režimskih ljudi (1930. i 1936) Šostakovič se "rehabilitirao" Koncertom za glasovir, gudače i trublju (1933) i 5. simfonijom (1937), koju je nazvao "odgovorom sovjetskoga umjetnika na opravdanu kritiku", jednom od najboljih simfonija u ruskoj glazbi uopće, te postao jednim od vodećih sovjetskih skladatelja (Staljinova nagrada 1940. za Klavirski kvintet).

No 1946. opet javno biva osuđena "ideološka slabost" njegove 9. simfonije (1945), a 1948. partijski vrh SSSR-a proziva među mnogim skladateljima i Šostakoviča za protunarodno i antirealistično stajalište, zanemarivanje vokalnih i programnih glazbenih vrsta, te folklora i tradicija ruske glazbe.

Šostakovič je javno "priznao" svoje "zablude i zastranjivanja" i 1949. napisao oratorij Pjesma o šumama (Pesn’ o lesah), koji je iste godine bio nagrađen drugom Staljinovom nagradom.

Teško je obolio i umro od raka pluća 9. kolovoza 1975. godine u Moskvi.

OPŠIRNIJE