Bio je jedan od najvećih francuskih šarmera, šansonijera i glumaca 20. stoljeća

Yves Montand bio je jedan od najvećih francuskih šarmera, šansonijera i glumaca 20. stoljeća, no njegov su život obilježile nevjerojatne sudbinske prekretnice, od siromašnog emigrantskog djetinjstva do zvjezdanog statusa u Hollywoodu.

Montand (krštenim imenom Ivo Livi) rođen je u mjestu Monsumagno, Toskana, 13. listopada 1921. godine, a umro je u Senlisu u Francuskoj prije 35 godina, 9. studenog 1991.

Montand je podrijetlom Talijan, sin siromašnih talijanskih emigranata koji su se pred naletom fašizma 1924. nastanili u Marseilleu. Njegova obitelj bila je snažno socijalistički nastrojena.

Njegovo slavno ime "Yves Montand" nastalo je prema poviku njegove majke iz djetinjstva. Kada ga je s prozora zvala u kuću na večeru, na toskanskom dijalektu vikala bi: "Ivo, monta!" ("Ivo, popni se!").

Zbog siromaštva je napustio školu sa samo 11 godina. Prije nego što je mikrofon zamijenio alatom, radio je kao lučki radnik, fizički radnik u tvornici tjestenine te kao pomoćnik u frizerskom salonu svoje sestre.

Karijeru započinje u lokalu Alcatraz u Marseilleu, gdje 1938. pjeva pjesme Treneta, Chevaliera, Fernandela te kaubojske pjesme i drugo. Nakon burnih ratnih godina stigao je u Pariz i 1944. upoznao Édith Piaf koja ga je skrenula s dotadašnjeg repertoara i odgajala kao šansonijera, ubrzo jednog od najvrsnijih druge polovice 20. stoljeća.

Naime, Montand je s 18 godina počeo pjevati u Moulin Rougeu, uočila ga je legendarna Édith Piaf. Postala mu je mentorica, uvela ga u svijet visoke estrade, preoblikovala njegov scenski nastup i ubrzo su postali ljubavnici.

Iako samo interpret pjesama, bio je kompletna nadahnuta ličnost — glumac, plesač, pjevač i zabavljač. Njegov šarm, ljepota i dubina interpretacije te zanosni temperament ostali su do danas nenadmašni.

Njegov ugodan glas i perfektan scenski nastup, te interpretacija uvijek vrlo kvalitetnih pjesama doista su ga pretvorili u pravu instituciju francuske šansone.

Recital u L`Étoileu 1946. bio je pravom prekretnicom u njegovu životu. Trajao je neprekidno sedam tjedana i bio je pravi trijumf glazbenih pozornica. Bio je to njegov prvi samostalni nastup, a već od 1953. do 1954. pravi svoje slavne šansonijerske predstave One Man Show, u kojima ga nitko neće nadmašiti.

Osim ležernosti i zabavnog karaktera jednog Chevaliera, Montand na scenu unosi i onu najvažniju komponentu šansone, kvalitetu teksta i nadahnutu interpretaciju pjesnika. Godine 1946. susreo se sa slavnim režiserom Marcelom Carnetom i pjesnikom Jacquesom Prévertom, što će biti još jednim prijelomnim dogođajem u životu.

Postat će sjajan filmski glumac i najsuptilniji interpret poezije u šansoni. Nenadmašne su mu interpretacije Jacquesa Préverta (Barbara, Les feuilles mortes).

Godine 1949. upoznaje glumicu Simone Signoret koja će mu ubrzo postati ženom i biti s njim do kraja života.

Dok je bio u braku sa Simone Signoret, Montand je u Hollywoodu snimao film Hajdemo se voljeti s Marilyn Monroe.

Između njih je planula strastvena afera koja je punila novinske stupce. Simone Signoret je na to hladnokrvno i javno prokomentirala: "Poznajete li mnogo muškaraca koji bi ostali ravnodušni da im u zagrljaj padne Marilyn?"

Godinama je bio uvjereni član i simpatizer Komunističke partije. Međutim, doživio je potpuno političko razočaranje te je javno prekinuo sve veze s komunizmom 1968. godine nakon sovjetske invazije na Čehoslovačku, nakon čega su mu se stavovi pomaknuli udesno.

Nakon što je 1965. izdao posljednji album i 1968. trijumfalno nastupio u Olympiji, napustio je glazbenu scenu, kao što je to godinu dana prije (1967.) načinio Jacques Brel i potpuno se posvetio filmu.

Montand je srušio barijere u svijetu glazbe kada je 1982. godine postao prvi pjevač popularne glazbe koji je održao koncert u prestižnoj Metropolitan Operi u New Yorku, koja je dotad bila rezervirana isključivo za klasičnu glazbu.