VIDEO | Tri godine jeo travu da preživi: Životna priča Hercegovca Drage

U novoj reportaži novinara Marija Brkića za Glas Hercegovine svoju je životnu priču ispričao Drago Hrstić iz Gornjeg Graba kod Ljubuškog, čovjek koji je tijekom života radio u Austriji i Njemačkoj, plovio na američkom brodu i obišao brojne zemlje svijeta.

Iza njega su desetljeća teškog rada, ali i sjećanja na djetinjstvo u kojem je glad bila svakodnevica. Posebno pamti tri godine tijekom kojih njegova obitelj gotovo nije imala što jesti.

Tri godine gladi i djetinjstvo koje nikada nije zaboravio

Drago je rođen 30. srpnja 1944. godine, a odrastao je u šesteročlanoj obitelji djece. Prisjećajući se razdoblja radne zadruge, ispričao je kako je već kao dječak morao raditi na zemlji i brati pamuk.

"Nikad u životu mi nije bilo teže nego tada. Dijete nema što jesti," prisjetio se Drago.

Kaže kako su tijekom tri godine nestašice živjeli u tolikoj neimaštini da su jeli i travu.

Jedna od njegovih najupečatljivijih uspomena vezana je uz nekoliko šaka kukuruza koje je uzeo od oca i potajno posadio na obiteljskoj zemlji.

Ustajao je u četiri sata ujutro kako bi posadio kukuruz, nadajući se da će obitelj napokon imati nešto za jelo. Kada je kukuruz niknuo, otac je posumnjao da ga je upravo on posadio.

Krajem studenoga uspjeli su ga obrati, a neposredno prije Božića od njega su pripremili kruh i puru.

"Skuhali kruh i puru skuhali, najeo se!", ispričao je Drago, prisjećajući se kako ga je otac upozoravao da ne pojede previše nakon dugotrajnog gladovanja.

U Austriji pronašao zlato, a poštenje mu otvorilo vrata

Nakon odsluženja vojnog roka u mornarici Drago je otišao u Austriju, gdje je isprva teško pronalazio posao.

Jednoga dana na snijegu je pronašao zlatni nakit i sat, za koje procjenjuje da su tada vrijedili između 300 i 500 maraka. Umjesto da ih zadrži, odnio ih je u policiju.

Taj mu je postupak, prema njegovu svjedočenju, promijenio život. Policijski službenik pomogao mu je pronaći posao na kojem je kopao rupe za električne stupove.

Drago tvrdi da je za devet mjeseci rada zaradio čak 33.000 maraka, što je u to vrijeme bio iznimno velik novac.

"Mogao sam u Ljubuškom napraviti neboder!", kazao je kroz razgovor s Brkićem.

Zarađeni novac dao je roditeljima, a potom otišao u Njemačku, gdje je godinama radio na građevinskim poslovima.

Na Pacifiku doživio oluju koju pamti cijeli život

Nakon povratka iz Njemačke Drago se školovao za kuhara i konobara u Makarskoj, a zatim se u Trstu prijavio za rad na američkom brodu.

Četiri godine plovio je svjetskim morima, no jedno putovanje iz 1984. godine ostalo mu je posebno urezano u sjećanje.

Tijekom plovidbe iz New Yorka prema Japanu brod je na Pacifiku zahvatilo snažno nevrijeme. Drago tvrdi da su valovi dosezali visinu od čak 35 metara te da je brod pretrpio velika oštećenja.

"Isto kao papir kad baciš na vodu! Nosalo nas", opisao je trenutke u kojima su se borili s golemim valovima.

Prema njegovu svjedočenju, nedugo prije početka nevremena pokraj njih je prošao jugoslavenski brod Dunav, koji je potom potonuo. Drago navodi da je tijekom iste oluje potonulo ukupno 17 brodova.

Prisjetio se i kapetana Frane Orebovića, koji ga je, kako kaže, u jednom trenutku zabrinuto pitao hoće li se potopiti.

"Nećemo, nećemo, Frano, nemoj plakat", odgovorio mu je Drago.

Unatoč nevremenu, nastavio je obavljati svoj posao konobara i posluživati članove posade.

Brod je naposljetku stigao u Japan, ali iskustvo je na Dragu ostavilo toliko snažan dojam da je odlučio prestati ploviti.

Obišao svijet, a danas nema mirovinu

Nakon povratka u Hercegovinu 1984. godine Drago više nije odlazio raditi u inozemstvo.

Danas živi sam u rodnom Grabu, a tijekom razgovora otkrio je kako, unatoč godinama provedenima na radu u Austriji, Njemačkoj i na brodu, nema mirovinu.

Svoje dane provodi obrađujući zemlju, uređujući okućnicu i uzgajajući voće i povrće.

U vrtu ima grah, blitvu, špinat, smokve, trešnje, višnje, šipke i druge kulture. Dio uroda prodaje, a ističe kako je tijekom života mnogo toga napravio vlastitim rukama, prenosi Jabuka.tv. 

Iako je prošao brojne zemlje i doživio iskustva kakva mnogi mogu samo zamišljati, na kraju se vratio ondje gdje je njegova priča i započela.

"Zato što sam svakome gledao pomoći, a sebi nisam baš",  kazao je Drago, osvrćući se na svoj život.