Treninzi, tečajevi, glazbena škola: Pretjerujemo li s dječjim obvezama?

Dijete ne mora pohađati nijednu izvannastavnu aktivnost da bi imalo kvalitetno djetinjstvo, a roditelji ne trebaju osjećati krivnju ako njihovo dijete ne pokazuje zanimanje za sport, glazbu ili druge organizirane sadržaje. Ističe to psihologinja i sistemska obiteljska psihoterapeutkinja Maja Savanović Zorić, upozoravajući na sve češći pritisak da dječji raspored mora biti ispunjen aktivnostima.

Pitanje "Na što vam dijete ide?" postalo je gotovo uobičajeno među roditeljima, a odgovor da dijete trenutačno ne pohađa ništa često izaziva potrebu za opravdavanjem.

Iako sport, glazba, ples i druge aktivnosti mogu pridonijeti razvoju motoričkih sposobnosti, kreativnosti, strpljenja i socijalnih vještina, njihova korist ne znači da su obvezne za svako dijete.

Što ako dijete ne želi nijednu aktivnost?

Prema riječima psihologinje, nezainteresiranost za organizirane aktivnosti ne znači da dijete nema interese.

Neka djeca radije čitaju, crtaju, istražuju, igraju se ili provode vrijeme na otvorenom. Njihovi interesi možda nisu dio organiziranog rasporeda, ali to ih ne čini manje vrijednima.

Roditeljima savjetuje da djeci ponude različita iskustva i mogućnost isprobavanja novih aktivnosti, ali bez pritiska da u svakoj moraju uživati ili se njome nastaviti baviti.

Djeci je ponekad potrebno više vremena kako bi otkrila što ih doista zanima.

Kada dijete želi isprobati baš sve

S druge strane, pojedina djeca pokazuju zanimanje za brojne aktivnosti, ali ih često mijenjaju. Jedan tjedan žele trenirati nogomet, drugi svirati klavir, a zatim se okušati u nekom trećem sportu.

Savanović Zorić objašnjava da su znatiželja i promjenjivost interesa prirodan dio odrastanja. Ipak, smatra da nije dobro svaku novu želju odmah pretvoriti u novu obvezu.

Važno je razlikovati dijete koje odustaje jer mu određena aktivnost ne odgovara od onoga koje želi prestati čim naiđe na poteškoću.

Kao moguće rješenje navodi dogovoreno probno razdoblje tijekom kojeg dijete može upoznati aktivnost, ali i naučiti da odluke podrazumijevaju odgovornost i određenu ustrajnost.

Ima li dijete ispunjen dan ili samo popunjen raspored?

Psihologinja naglašava da ne postoji idealan broj izvannastavnih aktivnosti. Sve ovisi o djetetovoj dobi, temperamentu, interesima, školskim obvezama i obiteljskim okolnostima.

Roditelji bi se, smatra, trebali zapitati raduje li se dijete odlasku na određenu aktivnost ili je pohađa samo zato što to odrasli očekuju.

Jednako je važno ima li dovoljno vremena za slobodnu igru, druženje i odmor, bez stalnog praćenja rasporeda.

"Je li moje dijete ima ispunjen dan ili samo popunjen raspored?" jedno je od pitanja koje roditeljima predlaže kao polazište za razmišljanje.

Slobodna igra, ističe, razvija samostalnost, maštu, inicijativu i sposobnost organiziranja vlastitog vremena. Zato slobodno vrijeme ne treba promatrati kao prazninu koju odrasli moraju ispuniti novim obvezama.

Dječji talent nije roditeljski projekt

Savanović Zorić upozorava i da izvannastavne aktivnosti ne bi trebale postati način ostvarivanja neispunjenih roditeljskih ambicija.

Dijete ne mora dokazivati uspješnost roditelja niti svojim rezultatima opravdavati njihova ulaganja.

Čak i kada roditelji iz najbolje namjere organiziraju gotovo svaki sat djetetova dana, time mu mogu oduzeti prostor za samostalno odlučivanje, pogreške i upoznavanje vlastitih granica.

Djetetu su, uz mogućnosti za razvoj, potrebni igra, odmor, podrška i sloboda da postupno otkriva vlastite interese.

"Cilj nije da dijete ima popunjen svaki termin, već da ima ispunjeno djetinjstvo", zaključuje psihologinja Maja Savanović Zorić.