Tisuću godina čekanja na kišu metana na Titanu

Na Saturnovu mjesecu Titanu postoje mjesta gdje kiša pada jednom svakih tisuću godina, zaključeno je u novom astronomskom istraživanju.

Zemlja i Titan jedini su svjetovi u Sunčevom sustavu, gdje tekućina kiši na čvrstu površinu - iako je na Titanu ta kiša metan, a ne voda. Izračun se temelji na nalazima sondi Cassini i Huygens o kišnim olujama koje su se dogodile 2004. i 2010.

Dr. Ralph Lorenz predstavio je pojedinosti o svom radu na Konferenciji mjesečeve i planetarne znanosti (LPSC) u Teksasu, izvijestio je u četvrtak BBC.

Titan je fascinantno "isti, ali različit" pandan Zemlje. Vjetar i kiša oblikovali su površinu, stvarajući riječne kanale, jezera, dine i obale.

No, tamo su tekući ugljikovodici zauzeli mjesto vode. Na Titanu, gdje je temperatura površine prosječne vrijednosti -179 C, pada kiša metana.

"Mogu proći stoljeća između pljuskova, ali kada se oni dese, oni deponiraju nekoliko desetaka centimetara ili čak metara kiše", kazao je za BBC dr. Lorenz s Johns Hopkins Laboratorija za primijenjenu fiziku (JHUAPL) u Marylandu.

"To je u skladu s duboko urezanim riječnim kanalima koje vidimo", dodao je.

Te su kanale promatrale sonde Cassini i Huygens, koja prošla kroz Titanovu gustu atmosferu 2005.

Dr. Lorenz kaže da su najnoviji rezultati iznimno blizu teorijskih predviđanja oborina na Titanu koje je on napravio prije 12 godina.