Jednom volonteru se u pamćenje urezala šokantna scena nakon što se požalio da su djeca neutješna nakon razgovora s predsjednicom 'Kolajne Ljubavi'.
Udrugu "Kolajna ljubavi" osnovala je Ivana Parlov Marasović koja se nakon jednogodišnjeg boravka u Tanzaniji odlučila na gradnju sirotišta za nezbrinutu djecu u mjestu Songea. U spomenutom sirotištu Sv. Ante koje je sagrađeno 2010. godine trenutno živi 29 dječaka i djevojčica u dobi između četiri i 18 godina, a za njih se brinu volonteri iz Hrvatske, dadilja i kuharica.
Djeca koja su trebala biti siročad i odrastati na ulici, sretno su smještena u sirotište koje je izgradila dobrotvorka Ivana Parlov Marasović. Ova priča zaista zvuči sjajno. No je li to uistinu tako?
Redakcija Dnevno.hr popričala je s ogorčenim i razočaranim volonterima (podaci poznati redakciji) koji su hrabro odlučili istupiti u javnost i razotkriti neke zabrinjavajuće detalje koji se tiču spomenute udruge, piše Dnevno.hr.
Tako se prva volonterka požalila na brojne probleme koji zaslužuju interes javnosti, detalja je tu puno: od navodno neprikladnog odnosa prema djeci koja ne zaslužuju čak ni ono najosnovnije jer su to "samo afrička djeca" do, kako tvrde, netransparentnog poslovanja udruge koja, osim hrvatskog računa, navodno, ima i švicarski, kojem, kako kažu navodi iz više izvora, nitko nema pristup osim predsjednice udruge "mame Ivane", kako je zovu afrička djeca.
Volonterka tako tvrdi da joj je bilo jasno od početka da nešto ne štima. Naime, tzv. procjena volontera vrši se tako što se Ivana s njima nađe u kafiću i popije s njima kavu i tako im zapravo da do znanja da nemaju pojma gdje idu i da za sve što naprave moraju nju pitati za dopuštenje.
Upitan odnos prema djeci bio je jasan i iz Ivaninih početnih izjava prije nego su volonteri uopće stigli u Tanzaniju: "Rečeno nam je da su tamo afrička djeca koju se ne ljubi i grli i da si ne zamišljamo da ćemo im išta značiti jer će nas ionako ubrzo zaboraviti."
Međutim, pravi šok za jednog volontera uslijedio je nakon dolaska u sirotište: "Sljedeće jutro kad sam malo došao sebi od silnog puta uvidio sam da ta djeca žive kao u koncentracijskim logorima, bez tople vode i s nedovoljno hrane i obuće. Nakon par dana u sirotište je došla Ivana te sam je upitao gdje su donirana sredstva jer su djeca gladna. Odgovor je bio da ne treba njima bolje. Oni su Afrikanci i naučili su na ovaj život." Ivana se prema djeci odnosila kao prema životinjama, kažnjavala bi ih i za svaku sitnicu, a da prije ne bi ni upozorila, tvrdi volonter.
Navodno i djecu redovito viče i psuje im mater što se zapravo kosi sa svim načelima njene pedagoške struke – nepotrebno je navoditi moralne implikacije ovakvog ponašanja.
Volonteri nadalje pričaju da su djeca bila u konstantnom strahu od "mame Ivane", na čiji spomen pretrnu od straha, a ona se za to vrijeme predstavlja kao majka Tereza u medijima.
Često tvrdi da se s djecom čuje preko Skype-a i da je djeca obožavaju, ali to nije istina, o čemu volonteri mogu posvjedočiti. Njen odnos prema djeci nije odnos majke prema voljenom sinu ili kćeri, već ona voli provoditi strahovladu: "Ivana voli jako kažnjavati djecu, jako uživa u tome, djeca znaju po dva sata klečati, a ponekad su znali ostati bez obroka".
"Djeca su izjavila da 'mama' Ivana nije dobra, tjerala ih je da kleče, vikala na njih, nije im dozvoljavala da za nedjeljnu misu oblače novu odjeću koju bi dobili, djeca su hodala u pokidanim papučama, tenisicama bez đona, djeca su plakala jer pojedine nije puštala da odu kući za praznike iako im je unazad mjesec, dva, dala obećanje!"
Jednom volonteru se u pamćenje urezala šokantna scena nakon što se požalio da su djeca neutješna nakon razgovora s njom. Ivana je navodno bahato odgovorila na molbe djece: "Šta bi ona pi*ka joj materina?!!! Istjerat ću je iz sirotišta pa nek' se vrati svojoj babi!!!".
Iako je ovdje u pitanju Afrika, točnije Tanzanija, udaljena destinacija o kojoj nemamo jasnu predodžbu standarda, jasno je da su neke stvari nedopustive. Zašto neka djeca imaju samo jedan par gaćica koji sami moraju prati i ujutro često obući mokrog? Zašto im se često oduzima odjeća koje "imaju dovoljno i ne cijene ju"?
Zašto ne smiju jesti slatkiše koje im šalju donatori, već njih navodno jedu neki volonteri tako što se zatvore u sobu da ih nitko ne vidi? Zašto dijete od četiri godine dobiva isti obrok kao i dijete od 18 godina? Zašto su neko vrijeme sva djeca koristila maksimalno dva ručnika i jedan češalj iako su neka djeca imala kožna oboljenja? Doznaje se da se stanje popravilo tek nakon što su djecu posjetili liječnici i ukazali na problem manjka ručnika, nakon čega je svako dijete dobilo po jedan ručnik, no to opet ne opravdava činjenicu da su djeca koristila zajednički ručnik.
Djeca imaju svoje kumove u Hrvatskoj,ali i u BiH, Srbiji... koja djeci šalju novac i poklone, međutim, oni se s tim poklonima slikaju, napišu zahvalu i sve se prema uputama Ivane, kako tvrde, pospremi u zaključano skladište. Ovo su samo neka od pitanja na koja volonteri nisu dobili odgovor jer kako kažu Ivana je vrhunska manipulatorica koje se mnogi boje, a položaj si je osigurala tako što se okružila ljudima koji je gledaju kao Boga i ne usuđuju se prigovoriti osobi koja je čak dobila nagradu "Ponos Hrvatske".
Samo poslovanje "Kolajne ljubavi" također je upitno, primjera radi, često se sakupljao novac za lijek protiv malarije čija je cijena u protuvrijednosti od 5 kuna - mali iznos koji ljudi rado izdvoje, pritom misleći da će spasiti nečiji život. Sumnjiva je i sama gradnja vrtića; iako je vrtić izgrađen u studenom 2012. godine, slike izgrađenog vrtića i objava o izgradnji pušteni su tek u ožujku sljedeće godine.
Zanimljivo je i to da kumovi djece u Tanzaniji za školarinu (kumstvo) godišnje na račun Udruge uplaćuju 120 €, od čega dijete dobije 110 €, a 10 € Udruga uzima za svoje troškove. A prema podatcima koji su na sjednici izneseni, radi se o 1248 djece što iznosi ukupno 149.760 € godišnje.
Volonteri, njih 20-ak, poduzeli su i konkretne korake protiv "Kolajne ljubavi" tako da je u tijeku istraga koju vodi Državno odvjetništvo. Kažu da više nisu mogli šutjeti i zatvarati oči pred nepravdom pa su i objavili video na društvenoj stranici You Tube nakon čega je Udruga neke stvari promijenila (između ostalog, nabavila nove madrace, osigurala odrasloj djeci jedno jaje tjedno). Volonteri napominju da je bitno da ova djeca ne izgube svoj dom i da to nikako nije njihov cilj, ali osobama koje djeluju u ime crkve i predstavljaju se kao sveci, a u stvarnosti su nešto drugo, kažu, treba stati na kraj.
Pogledajte video koji je snimljen krajem 2012. godine:
Portalu Bljesak.info javila se udruga 'Kolajna ljubavi' koja želi demnatirati navode iz ovoga teksta, prenesenog s hrvatskih medija. "U videu se iznose neistine o Sirotištu svetog Ante (u daljnjem tekstu Sirotište) u Tanzaniji, koji zlonamjerno pokušava diskreditirati rad Udruge Kolajna ljubavi (u daljnjem tekstu Udruga). Video su napravile dvije osobe koje za vrijeme boravka u Sirotištu nisu poštivale pravila kućnog reda, na što su upozorene te jednoj od njih nije dozvoljen nastavak boravka. Nakon toga su se odlučile na ovaj ružan čin kako bi prvenstveno naškodile osnivačici Sirotišta i voditeljici Udruge - Ivani Parlov osobno", naveli su u demantiju.
Odgovor udruge na izjave navedene u članku možete pogledati ovdje.
