Žene su se godinama borile za svoja prava, da budu ravnopravne, samostalne, da imaju jednak položaj u društvu kao i muškarci, no čini se kako u modernom vremenu dosta žena, barem kod nas završava sa kuhačom u ruci i pelenama bez neke bajne poslovne karijere. Zbog čega se djevojke i dalje, iako imaju mogućnosti da se školuju i da postanu samostalne rano udaju i pristaju na ulogu kućanice?
Jedan od odgovora svakako leži u pritisku društva. Žena ako je blizu tridesetih pod velikim je pritiskom roditelja, rodbine, prijatelja i konstanto je izložena pitanju: ''Kad se misliš udavati?''. Ovu tezu potvrđuje istraživanje koje kaže kako se udane žene osjećaju ''vidljivo'' na društvenim okupljanjima, poput vjenčanja i zaruka, kada ih svi ispituju kada će se udati. ''Nevidljivo'' se pak osjećaju jer ih mnogi doživljavaju manje vrijednima zbog toga jer se nisu udale, ali i jer društvo ne prepoznaje njihove drugačije potrebe i životne ciljeve.
Stigmatizirane ''usidjelice'', ili narodski stare cure, također redovito slušaju ''muž se traži dok je žena mlada i lijepa'', ''sve su ti se prijateljice udale, moraš i ti'', ''kad ti misliš djecu imati'', stoga ne čudi što se dosta djevojaka uda samo da bi se udale.
No, dok djevojke blizu i iznad tridesete muku muče s pitanjima što se još nisu udale, one udane od 20 godina imaju suprotan problem. One su na tapeti društva jer su ''poletile mlade'', ne znaju da ''brak i dijete neće pobjeći'', ''djeca prave djecu'', ''bolje da su školu završile''. Posao su stavile na čekanje, posvetile se djeci, mužu, obitelji, no bolje da su se školovale i ušle u brak kao starije i zrelije osobe. Naime, priča se o nekoj zrelosti koju trebaju mladi dosegnuti da bi ušli u brak negdje oko 30-te godine, a mladi stupanju u seksualne odnose sa 13, 14, 15 godina. Čisti paradoks.
Postoji i jedna nepopularna teorija, a koju je važno istaknuti, a to je da danas ranije stupaju u brak djevojke koje ili se ne obrazuju ili im nije cilj raditi i zarađivati. No, tu se radi o braku u kojemu je bitan samo interes, i koji je postao, nažalost sasvim normalna pojava.
Svejedno, ono što je važno istaknuti je da je očekivanja našeg društva teško zadovoljiti. Naime, ako radite na karijeri, pokušavate biti samostalni, a niste udati, onda ste ''stara cura bez avantura''. Ljudi prije nego što ovakvim djevojkama zalijepe etiketu ''usidjelice'' zaborave da je potrebno minimalno pet godina da se završi fakultet, par godina rada kako bi se našao i ostvario stalni radni odnos i da je za to sve potrebno vrijeme. S druge strane ako se rano udate, financijski vas podržavaju roditelji, jer ne možete sve sami, onda vam se i to uzima za zlo.
Kada je brak u pitanju djevojke samo trebaju imati na umu da je za loše uvijek rano,a za dobro nikad nije kasno.
