Dvije Mostarke kroz 'Trag života' omogućuju da priče o preminulima žive i dalje
Na nadgrobnim pločama ostanu ime i dva datuma. U crticu između njih stane čitav jedan život, ali gotovo ništa o njemu ne piše. Ne piše kakav je netko imao osmijeh, čemu se radovao, kako je zvučao njegov glas ili zbog čega ga se obitelj i danas sjeća. Upravo su te male, naizgled obične stvari dvije Mostarke odlučile sačuvati od zaborava.
Viktorija Marić i Tea Bešlić Barišić pokrenule su Trag života, projekt koji obiteljima omogućuje da uspomene na preminule članove sačuvaju na digitalnoj stranici. Životne priče, fotografije, videozapisi, glas i poruke tako ostaju dostupni i onima koji osobu možda nikada nisu imali priliku upoznati.
Za pristup je dovoljna mala pločica s QR kodom postavljena na nadgrobni spomenik. Kada se kod skenira mobitelom, otvara se digitalni spomenar osobe kojoj je posvećen. Iza te jednostavne ideje stoji razgovor koji se dogodio na groblju, dok su Viktorija i Tea odavale počast svojim najmilijima.
"Zastale smo pred imenima naših voljenih i zapitale se koliko se ljubavi, radosti i životnih priča krije iza svakog od tih imena. Tada se rodila ideja: može li svatko tko dođe na groblje, ako obitelj to želi, upoznati životnu priču osobe pred čijim je imenom zastao?", ispričale su za Bljesak.info.
Prisjetile su se i stiha Đorđa Balaševića: "E, ona crtica između - to je život." Upravo taj život između datuma žele sačuvati.
Mjesto za uspomene, priče i neizrečene riječi
Digitalni spomenar ne mora sadržavati samo osnovne biografske podatke. Obitelj može podijeliti fotografije iz različitih životnih razdoblja, snimke obiteljskih okupljanja, glas preminule osobe, njezina postignuća, interese i priče koje najbolje opisuju kakva je bila.
''Nekome će najviše značiti sačuvana fotografija, nekome glas koji više ne može čuti, a nekome priča o svakodnevnim navikama po kojima pamti voljenu osobu. Poseban dio digitalnog spomenara čini knjiga sjećanja, u koju posjetitelji mogu ostaviti poruku. No, ona se ne objavljuje automatski. Najprije stiže na adresu elektroničke pošte člana obitelji koji odlučuje hoće li biti javno prikazana'', dodaju objašnjavajući da obitelj pritom ne mora sama pisati biografiju niti slagati uspomene kronološkim redoslijedom.
"Zajedno razgovaramo i od uspomena oblikujemo prikaz koji odražava osobu kakva je bila. Priča ne mora biti dostavljena kronološkim redoslijedom. Mi je uređujemo i predlažemo redoslijed, a naručitelj odobrava konačnu verziju", objašnjavaju.
I smijeh i suze tijekom razgovora s obiteljima
Rad na projektu, kako kažu, donio im je susrete s ljudima koji su spremni podijeliti i najosobnije uspomene, a zanimanje ljudi ih je iznenadilo.
Kažu kako su reakcije bolje nego što su očekivale, a obitelji posebno raduje mogućnost da na jednom mjestu sačuvaju životnu priču svojih najmilijih.
"S obiteljima smo se i rasplakale i nasmijale, a nakon razgovora imamo osjećaj kao da tu osobu i same poznajemo", govore.
Najviše ih, dodaju, dirnu najsitniji detalji. Nečiji osmijeh, glas, dobrota ili navike koje su bile toliko svakodnevne da ih nitko nije smatrao vrijednima zapisivanja.
Ponekad upravo po tim sitnicama najviše pamtimo ljude kojih više nema.
Velika odgovornost iza jedne male pločice
QR kod i digitalna stranica tehnički su dio posla. Mnogo je zahtjevnije, kažu, od obiteljskih fotografija, razgovora i uspomena sastaviti priču koja će doista prikazati osobu.
Zato svakom razgovoru pristupaju pojedinačno, bez unaprijed zadanog obrasca prema kojem bi nečiji život trebao biti ispričan.
"Svaku priču doživljavamo kao znak povjerenja i veliku odgovornost. Važno nam je obitelji dati dovoljno vremena za razgovor, a priču završiti odgovorno i profesionalno, u dogovorenom roku", ističu.
Postupak počinje javljanjem obitelji i razgovorom o osobi čija se uspomena želi sačuvati. Nakon što obitelj dostavi željene fotografije, snimke i podatke, izrađuje se prijedlog životne priče.
Tek kada naručitelj pregleda i odobri konačni sadržaj, izrađuju se digitalna stranica sjećanja i QR pločica. Obitelj dobiva i poveznicu koju može podijeliti s rodbinom i prijateljima.
Obitelj odlučuje koje će uspomene podijeliti
Osnivačice naglašavaju kako sadržaj ne objavljuju na svojim društvenim mrežama niti na web-stranici bez izričitog odobrenja obitelji.
Kako kažu, digitalne priče ne pojavljuju se ni u internetskim tražilicama. Uobičajeno im se pristupa skeniranjem QR koda ili putem poveznice koju obitelj odluči podijeliti.
Viktorija i Tea žele da Trag života postane dostupan što većem broju obitelji. U planu su razgovori o suradnji s upraviteljima groblja i pogrebnim poduzećima, ali i daljnji razvoj projekta.
"Razvijamo neke novosti i iznenađenja, ali neka zasad ostanu mala tajna za javnost sve do kraja godine", dodale su.
No, ono što žele sačuvati Tragom života ne može se svesti na fotografije i digitalne stranice, jer ime i datumi na kamenu govore kada je netko živio, a priče koje ostanu iza njega govore kako je živio.
Pridružite se WhatsApp kanalu Bljesak.info i među prvima saznajte najvažnije vijesti iz Mostara, Hercegovine, BiH i svijeta. Na kanalu donosimo kratke, izravne informacije i sadržaj koji ne mora uvijek čekati objavu na portalu. Kanal možete napustiti u svakom trenutku.





-webp.webp)








-webp.webp)











