Na današnji dan prije 810 godina potpisan je jedan od najznačajnijih pravnih dokumenata u povijesti.
Znamenitu Magna Carta Libertatum (Veliku povelju slobode), o slobodama i pravima podanika, potpisao je pod pritiskom velikaša 15. lipnja 1215. godine engleski kralj Ivan Bez Zemlje u Runeymeadu pokraj Windsora.
Povelja je s vremenom postala simbolom ograničenja samovoljne vladarove vlasti.
Riječ je o jednom od najznačajnijih sačuvanih dokumenata u ljudskoj povijesti, osobito u tradiciji anglosaksonskog prava. Naime, Magnu Cartu smatra se začetkom osobnih sloboda pojedinaca spram vlasti monarha.
Takvo je tumačenje možda pretjerano, no ona ipak predstavlja važan dio engleskog ustavnog zakona (Engleska ne posjeduje ustav u obliku jednog dokumenta kao većina država, nego su njeni ustavni zakoni sačinjeni od niza dokumenata, od kojih se prvim smatra upravo Magna Carta).
Kralj Ivan Bez Zemlje bio je primoran davati povlastice velikašima uslijed njihovih oružanih ustanaka zbog kontinuiranih poraza u Francuskoj te sporazuma s papam Inocentom III. prema kojem je Engleska postala papin feud.
Povelja koju je bio primoran potpisati sadrži preambulu i 63 članka. Njome se vladar obvezao da će se izvanredna davanja ubirati samo uz pristanak opće skupštine staleža i zajamčio je sigurnost imovine.
Obvezao se i da slobodne ljude neće lišavati života, slobode, prava i imovine niti ih progoniti, osim na osnovi odluke suda njima ravnih ili na osnovi prava zemlje, kao i da nikomu neće uskratiti pravnu zaštitu.
Magna Charta jamči i povlastice engleske Crkve i nemiješanje kralja u crkvene izbore kao i povlastice Londona i drugih gradova, a trgovcima daje pravo na slobodno kretanje i trgovanje.
Na povelju se u znatnoj mjeri naslanjaju Peticija o pravima (Petition of Right, 1628.) i Zakon o habeas corpus (Habeas Corpus Act, 1679.).
Magna Charta i danas je u Engleskoj vrijedeći ustavni akt. (Izvor: Povijest.hr)
