U proljetnim danima kad se priroda budi, a Uskrs donosi poruku nade i novog početka, jedan cvijet posebno privlači pozornost. Egzotična penjačica privlači poglede u vaš vrt, a posebna je i po snažnoj simbolici koja se stoljećima povezivala s Kristovom mukom, žrtvom i ljubavlju.
Riječ je o pasiflori, poznatoj i kao Kristova kruna, Gospodinova kruna ili jednostavno Isusovo cvijeće, potječe iz tropskih krajeva Južne Amerike, gdje se naziva pasionaria.
Njezina posebna forma inspirirala je katoličke misionare u 18. stoljeću da u cvijetu prepoznaju simbole Kristove muke: pet prašnika koji predstavljaju pet Isusovih rana, trodijelni tučak kao tri čavla, cvjetište kao stub križa, a vjenčić kao kruna od trnja.
U Paragvaju je pasiflora čak proglašena nacionalnim cvijetom, a kod nas se često daruje ili sadi upravo u uskrsno vrijeme kao simbol duhovnog buđenja.
Najpoznatija vrsta koja se uzgaja kod nas je Passiflora caerulea – plava pasiflora.
Cvjetovi su pravi mali vrtložni spektakli s bijelo-modrim krunicama koje mirišu i traju svega jedan dan – no biljka cvjeta svakodnevno od ljeta do jeseni.
Uz dovoljno sunčeve svjetlosti i pažnje može narasti i do 10 metara visine. Zanimljivo je i da njezin plod ima puno sličnosti s narom.
Isusovu krunu treba smjestiti na sunčano i zaklonjeno mjesto, idealno uz potporanj poput rešetke ili pergole. Tijekom ljeta traži redovito zalijevanje i prihranu svaka dva tjedna, dok zimi miruje i tada je dovoljno zalijevanje jednom tjedno.
Ne preporučuje se presađivanje svake godine jer bolje cvjeta kad su joj korijeni blago sputani. Biljka može prezimiti vani u blagoj klimi, ali kad temperature padnu ispod šest stupnjeva, preporučuje se skloniti je na toplije mjesto. Razmnožava se lako reznicama ili odvajanjem mladih izdanaka u kasno proljeće.
Osim što uljepšava prostor, Isusova kruna ima i svoju ljekovitu stranu. Od njezinih cvjetova pravi se čaj koji se koristi za ublažavanje stresa, tjeskobe i nesanice, dok plodovi – iako se rijetko konzumiraju svježi – imaju egzotičan okus, piše Zadovoljna.hr.
Ipak, važno je znati da listovi biljke sadrže cijanogenetske glikozide koji mogu biti otrovni, pa ih nije preporučljivo jesti.
