Nezadovoljan financijskim položajem Hrvatske prema Ugarskoj te politikom prema Vojnoj krajini hrvatski ban Ivan Mažuranić napustio je banski položaj na današnji dan prije 145 godina, 21. veljače 1880.
Ukupno je Mažuranić na položaju bana proveo šest godina i pet mjeseci (od 1873. do 1880. godine). Tijekom tog razdoblja proveo je mnoge modernizacijske reforme.
Mažuranić je u trenutku stupanja na bansku funkciju bio u 60. godini, a odstupio je u dobi od 65 godina. Kako je bio prvi ban bez plemićkog podrijetla u narodu je ostao zapamćen kao ban pučanin.
Mažuranića se smatra najkreativnijom osobom hrvatskog narodnog preporoda jer je bio pjesnik, jezikoslovac i naposljetku hrvatski ban. Istaknuo se već 1848. godine, kada je Odbor s njim na čelu istaknuo da je te godine prestala svaka državnopravna veza Hrvatske s Ugarskom.
Ubrzo postaje voditelj Hrvatske kancelarije na carskom dvoru u Beču. Nakon ukidanja apsolutizma djeluje kao saborski zastupnik te pokreće osnivanje Samostalne narodne stranke koja se oslanja na Beč kontra Mađara, što ga na kraju i dovodi do obnašanja funkcije bana, koju je na kraju napustio shvativši da Beč (tj. Car i njegova okolina) podilazi Mađarima na štetu hrvatskog naroda.
Kao jezikoslovac sastavio je prvi moderan hrvatski rječnik, zajedno s Josipom Užarevićem, monumentalno djelo od 40.000 riječi. Njegov pjesnički ugled bio je u to doba već tako neprijeporan da ga je tek osnovana Matica ilirska izabrala da za njeno prvo izdanje dopiše 14. i 15. pjevanje Gundulićevog velikog epa Osman.
Uspjeh je i u javnosti bio toliki da su ga nagovorili da napiše nešto novo. Iako je prvo oklijevao, Mažuranić se primio posla te napisao slavni spjev Smrt Smail-age Čengića, koji nije samo ispunio sve nade onih koji su ga nagovarali da piše nego je i nadmašio sva očekivanja.
Nakon odstupanja s banske časti Mažuranić je nastavio živjeti u Zagrebu, u kući u Jurjevskoj ulici, gdje je dio mladosti provela njegova unuka Ivana Brlić-Mažuranić.
U Zagrebu je Ivan Mažuranić i preminuo 1890. godine, u 76. godini, a pokopan je na Mirogoju u Ilirskoj arkadi. (Izvor: Povijest.hr)
