Istraživanje o prezimenu Marić

Prezime Marić je jedno od najraširenijih prezimena na području Hercegovine. Ovo prezime se nalazi u sva tri nacionalna korpusa, ali se osnova prezimena još ne može pouzdano utvrditi. Moguća osnova je osobno ime Mara ili po marljivosti ili marenju. Također postoji mogućnost kako je osnova prezimena nastala po turskoj riječi za "dim".

Najveći doprinos istraživanju ovog prezimena je dao Danilo Marić iz Kosora vlastitim istraživanjem. Iako se ovo istraživanje ne svrstava u znanstvene radove, ipak je jedino koje na sveobuhvatan način diskutira o ovom raširenom prezimenu.

Prema Danilu Mariću, prezime Marić se dijeli u četiri izgovorne verzije:

- N1 – standardni najčešći izgovor;

- N2 – izgovara se kao da ima dva slova "i"; ovo je bošnjačka verziji prezimena Marić;

- N3 – verzija po kojoj se slovo "i" skoro i ne izgovara; ovo je srpska verzija prezimena Marić.

- N4 – izgovara se kao da ima dva slova "a"; ovako se prezivaju Marići Hrvati s područja Stoca.

Iako se ovo prezime može pronaći u skoro svim hercegovačkim općinama, Marićevo istraživanje svrstava hercegovačke Mariće na četiri osnovna lokaliteta.

Prvi lokalitet je Trebinje i okolna sela, gdje se nalaze Marići Srbi, čije se prezime izgovara po verziji N3.

Drugi lokalitet je Stolac i okolna sela, u kojima se nalaze Marići Hrvati verzije N4.

Podveležje i Bijelo Polje su treći osnovni lokalitet u kojem se nalaze bošnjački Marići izgovora N2.

Goranci i Mostarsko Blato su četvrti lokalitet, u kojima se nalaze hrvatski Marići izgovora N1, a na nekim mikrolokalitetima i N2.

U sklopu ovog istraživanja, Danilo Marić je uradio i obiteljska stabla blagajskih i kosorskih Marića koja se protežu kroz devet generacija.

Istraživanje je rađeno kroz 70-e i 80-e godine XX. stoljeća, tako da su ratna događanja u velikoj mjeri poremetila rezultate.

Osim popisa hercegovačkih Marića, u radu "Marići u Hercegovini" se može pronaći i nekoliko povijesnih, pa čak i mitoloških, priča koje je Danilo zapisao tijekom razgovora s raznim Marićima.

Jedna od ovih priča je vezana uz Gorance, a govori o tome kako su se početkom 19. stoljeća ljudi branili od kuge:

"Jednog dana iz šume, u Gorance, banula je ljepotica Jela. Bijaše gladna i žedna, molila je kruha i vode. Kako joj je tko, sve redom s početka sela, davao hrane i vode tako je i umirao. Jela osta poduže u selu, pa seljani počeše bježati iz njega. Jela tako navrati i u kuću Aničića, osmjehnu se čeljadima, napi se vode te posavjetova: Ovu bukaru nataknite na kolac, nek tu stoji 40 dana, pa nećete biti pomoreni. Odmah iza toga Jela se izgubila, i umiranje se prekinulo".

Pouka ove priče je kako zaražene posude ne treba koristiti 40 dana.

Ukoliko ste Marić, ili vas zanima povijest Hercegovine ispričana kroz istraživanje o ovom prezimenu, više podataka možete pronaći na sljedećem linku.