Htio je od Mađarske napraviti novu Jugoslaviju, odgovor je bio surov

Imre Nagy postao je simbol otpora protiv Sovjetskog Saveza u hladnom ratu. Njegovim djelovanjem Mađarska je trebala postati liberalnija, naprednija i suverena zemlja, bez utjecaja Moskve. Nije uspio u svom naumu nakon što su sovjetski tenkovi pregazili Budimpeštu tijekom revolucije 1956. godine. Pogubljen je na današnji dan 1958. godine.

Mađarska u hladnom ratu

Mađarska je tijekom hladnog rata bila čvrsto u Sovjetskom kampu. Nakon što je Crvena armija oslobodila panonsku državu, Rusi su na vlast brzo stavili ljude odane Staljinu. Međutim, stvari se mijenjaju u istočnom bloku 1950-ih. Razlog tomu bila je Staljinova smrt i posljedično osuda njegovog brutalnog režima. Atmosfera u istočnim zemljama izgledala je optimistično, a Imre Nagy smatrao je da Mađarska može bolje te da politička represija i jednostranačje nisu u duhu mađarskog društva.

Međutim nije Nagy vodio Mađarsku u to vrijeme. Čelnik mađarskih komunista tada je bio Matyas Rakosi, staljinist koji je odgovoran za zatvaranje oko 100.000 ljudi u periodu nakon Drugog svjetskog rata, a isto tako odgovoran za smrt stotina koji su u zatočeništvu i umrli, ili ih je Rakosi dao usmrtiti.

Nakon što je sovjetsko vodstvo preuzeo Nikita Hruščov, potaknuo je smjenu staljinista u cijelom istočnom bloku. Imre Nagy postao je premijer i počeo provoditi reforme. Međutim, ubrzo je smijenjen jer je postojala zabrinutost da Nagy ne provodi politike koje odgovaraju Sovjetskom Savezu. Na čelo države ponovo došao Rakosi, no mađarski narod ubrzo je pokazao da Rakosija zaista više ne želi gledati.

Počinje revolucija

Izbili su prosvjedii studenata kojima su se ubrzo uključili i ostali članovi mađarskog društva. Reformisti su htjeli veću slobodu, povratak Nagya i povlačenje iz Varšavskog pakta kako bi maknuli sve sovjetske vojnike iz svoje zemlje. Mađarski komunisti htjeli su pokazati narodu kako čuju njihov glas pa su vratili Nagya.

Nagy je htio obećati narodu promjene koje su htjeli pa je najavio decentralizaciju vlade, veće agrarne reforme i uvođenje višestranačja u Mađarskoj. Kada je u Moskvu stigla vijest o uvođenju višestranačja, bili su šokirani. Odlučili su odmah reagirati poslavši vojsku na mađarsku granicu.

Surov odgovor

Početkom studenog 1956. godine sovjetski tenkovi počeli su napredovati prema Budimpešti. Mađarski otpor bio je snažan i organiziran, no nisu se uspjeli oduprijeti puno brojnijoj sovjetskoj vojsci. "Restauriran" je red u Mađarskoj, a novi čelnik postao Janos Kadar. Imre Nagy preseljen je u Rumunjsku.

1958. vraća se u Budimpeštu na tajno suđenje. Osuđen je da je kriv zbog kontrarevolucionarnog djelovanja i pogubljen.

Time je završilo razdoblje mađarskog bunta i revolucije, a posljedica je bio zakon kojim bi smrtno stradao svaki organizator štrajka u socijalističkog zemlji. Iz Mađarske je pobjeglo oko 200.000 ljudi.

Imre Nagy bio je zapravo uvjereni komunist, ali onaj koji je smatrao da decentralizirana uprava i manja stega koja je dolazila iz Moskve pružaju bolji model upravljanja državom. Htio je od Mađarske napraviti još jednu Jugoslaviju, zemlju koja mu je stajala na granici, a bila je primjer kako reći "ne" Rusima.

Mađarska će svoju slobodu dočekati tek krajem stoljeća kada se raspada Sovjetski Savez.

preko 3 deseteljeća kasnije, 1989. godine, održan je ceremonijalni pogreb za Nagya kada je i rehabilitiran. Oko 200.000 ljudi sudjelovalo je na ceremoniji, a ovim događajem Mađari su zatvorili razdoblje komunizma i sovjetskog petljanja u njihove poslove.