Uvriježila se navada intervjue s glazbenicima praviti isključivo povodom neke posebne prigode, bila to nova turneja, materijal ili pak medijski skandal.
Ništa slično danas nije posrijedi, ništa osim namjere čitateljima Bljeska približiti odličan bend i glazbu.
Današnji nam sugovornici dolaze iz daleke i hladne Norveške i već su godinama pritajeni favoriti indie scene i jedno od najpoznatijih imena novijeg skandinavskog electro zvuka. Naime, ima desetak godina kako četveročlana electro/trip-hop/alter pop glazbena družina iz Osla marljivo stvara odličnu glazbu i stječe poklonike diljem svijeta. Družinu čine Ulf Nygaard – programiranje i vokal, Jo Bakke – gitara i bas, Anja Øyen Vister – vokal i pridruženi član Erik Ruud – bubnjevi. Njihova diskografija broji četiri studijska albuma, dva albuma remikseva, više EP-jeva i mnogobrojna sudjelovanja na kompilacijama.
Sebi su dali ime Flunk, a nama se predstavili kroz ovaj ekskluzivan intervju.
Započnimo ovaj intervju na uobičajeni način: predstavite Flunk i njegove članove bh publici.
ANJA: Zovem se Anja i vokal sam i treći najbolji gitarist benda Flunk.
JO: Ja sam Jo Bakke i sviram gitaru. Volim upoznavati nove ljude i obožavam začinjenu hranu.
ULF: Ja sam Ulf, volim velike gradove i dobru glazbu, pivo i sunce. I design hotele.
Kada ste se i zašto počeli baviti glazbom? Koji vas je glazbenik najviše nadahnuo da krenete u glazbene vode? Kako je započela priča zvana Flunk?
JO: Već kao malo dijete roditelji su me upisali na tečaj klavira. U osnovnoj sam školi volio Princea i heavy metal.
ANJA: Glazbom sam se počela baviti s 15 godina nastupajući u girl bendu The Chambermaids. Björk je najviše utjecala na mene kao vokal, zatim su tu PJ Harvey, Cocteau Twins, Portishead, Radka Toneff (starija norveška jazz pjevačica) te dosta starijih rock bendova, kao i soul glazba koju je slušao moj otac.
ULF: U početku sam bio glazbeni novinar, a onda sam u 25. počeo s prvim demo snimkama. Štošta je utjecalo na mene, u početku Nirvana i The Stone Roses, a onda sam otkrio Massive Attack, Trickyja i DJ Shadowa i shvatio kakvu glazbu želim praviti. Veoma sam brzo i lako (na moje veliko iznenađenje) došao do ugovora sa norveškim ogrankom Universal Musica. Tako sam počeo raditi norveški trip-hop s Beate Lech iz benda Beady Belle. Nakon četiri albuma i par hitova, Jo Bakke i ja smo počeli improvizirati s nekim instrumentalima; to je bilo 2000. godine. Ubrzo nam se pridružila Anja na jam sessionima i više nismo bili instrumental bend – postali smo Flunk. Godinu smo dana stvarali album prvijenac te ga objavili u svibnju 2002.
Imate li uobičajeno svakodnevno zaposlenje ili možete živjeti samo od glazbe?
ULF: Svi smo zaposleni i svi uživamo u uobičajenom svakodnevnom poslu. Kada bi pokušali živjeti samo od glazbe morali bi živjeti na cesti i (najvjerojatnije) iskomercijalizirati naš izričaj. Ja sam osobno zadovoljan s našim pristupom i mislim da, unatoč svakodnevnom poslu, uspijevamo živjeti za glazbu. Prije par godina nudili su nam preseliti se u Los Angeles, ali mi smo se samo pogledali i odmahnuli glavom.
Kako biste opisali vašu glazbu?
ULF: Alternativni pop i DIY (do it yourself) glazba. Flunk je mješavina mnogih žanrova i utjecaja. Naš zvuk je melankoličan, a naša je glazba uvijek sa porukom. Katkada je poruka teško shvatljiva kroz tekstove ili prilično zakamuflirana i maglovita kroz zvuk, ali sva glazba koju radimo ima značenje i poruku.
Anja, koji je ženski vokal najviše utjecao na tebe kao pjevačicu; kome se diviš?
ANJA: Razne su me pjevačice inspirirale. Kao što već rekoh, prvenstveno je to Björk, zatim PJ Jarvey, Beth Gibbons, Radka Toneff, Stina Nordenstam, zatim neke norveške pjevačice (Rockettothesky, Hanne Hukkelberg, Susanna Wallumrød) te pjevačica švedskog Fever Raya. I neki muški vokali su utjecali na mene, Sting iz The Policea, pjevač Antony and the Johnsonsa i pjevač Sigur Rósa.
Koji od svojih albuma najviše volite? Koji album smatrate Flunkovim magnum opusom?
ANJA: Teško pitanje. Nemam jedinstvenog odgovora jer mi je svaki album dobar na svoj način.
JO: Vjerojatno Personal Stereo.
ULF: For Sleepyheads Only je fantastičan. Pomalo naivan, ali jako zanimljiv.
Kada se počinje s preslušavanjem Flunkove glazbe, s kojim je albumom najbolje započeti?
JO: Morning Star.
ULF: Možda bi najbolje bilo započeti s našom kompilacijom koja je izašla prije tjedan dana (op.a. 30. travnja).
Vama najdraža Flunk pjesma?
ANJA: Više njih: Diet of Water and Love, Six Seven Times, Down...
JO: Diet of Water and Love.
ULF: Teško se odlučiti samo za jednu, ali kada bih morao birati bila bi to Sit Down, koja je posebno odlična u live izvedbi. To bi bila najbolja pjesma, a najbolji studijski uradak bi bio If We Kiss.
Kako to da u hladnoj Norveškoj radite tako toplu glazbu? U čemu je ključ?
ULF: To je zato što ne volimo hladnoću i vječni mrak i zato što volimo proljeće i ljeto više nego što je uobičajeno i normalno, više od drugih ljudi. Toliko volimo ljeto, a tako malo ljeta imamo u Norveškoj.
Možete li objasniti proces nastajanja Flunkove glazbe? Je li prvo imate tekst ili melodiju?
ULF: Gotovo uvijek imamo melodiju ili riff pa onda jammamo na to, ali nije uvijek tako. Nekada ja napišem glazbu i tekstove iako Anja pjeva. Nekada Anja jednostavno pjeva i pjeva i pjeva dok ne dobijemo melodiju, a nekada sami Jo i Anja rade pjesmu počevši sa običnim riffom. Kakogod, stvaranje pjesama je uvijek dug proces za nas jer se trudimo raditi glazbu koja će izdržati test vremena, a to zahtijeva sate i sate rada.
Tko piše tekstove? Jesu li neki od tekstova istinite priče članova benda? Konkretno, što je bilo nadahnjuće za odlične stihove pjesme Miss World?
ULF: Većinom ja pišem. Anja ima nevjerojatan dar za fascinantne igre riječi, dok sam ja bolji u pravljenju priče kroz tekst, tako da je zapravo svaki tekst naše zajedničko djelo. Miss World je baš dobar primjer toga: refren je Anjin, a ostatak sam ja napisao. Ta je pjesma nadahnuta stvarnim događajem, uostalom kao i većina Flunkovih tekstova. Ne volim tumačiti tekstove, uvijek sam želio da ljudi sami dožive pjesmu na svoj način, kombinirajući tekst, melodiju i atmosferu same pjesme. Mislim da ta sloboda interpretacije našu glazbu čini demokratskom. Ali uvijek se iza teksta, bez obzira koliko na prvi pogled izgledao konfuzno i neodređeno, krije konkretna priča i poruka.
Već deset godina postojite, ali niste imali većeg mainstream uspjeha iako ste dosta popularni na alternativnoj sceni diljem svijeta. Je li vi uopće želite mainstream uspjeh i obožavanje masa?
ULF: Naravno da želimo da nas čuju milijuni i naravno da ne želimo mainstream uspjeh. Znamo da jedno bez drugoga teško ide i to je naša vječna dilema. Kada bi imali ugovor sa velikom izdavačkom kućom svjestan sam da bi bili primorani na kompromise. Bili bi drugačije osobe, imali drugačije živote i pravili drugačiju glazbu. Mainstream uspjeh gotovo po pravilu pokvari glazbenike jer je veoma teško ostati imun i ne podilaziti mainstream fanovima. Mislim da je Flunk sretan jer ima fanove po cijelom svijetu koji podržavaju naš izbor i način rada. S te strane ne osjećamo pritisak.
Nikada niste uložili neki veći napor kako bi Flunk medijski promovirali. Fama o Flunku se širila i još uvijek se širi od usta do usta. U kojoj mjeri socijalne mreže, stranice kao last.fm, Soundcloud itd. pomažu mladim/novim bendovima? Koliko je to pomoglo Flunku?
ULF: Nismo pretjerano dobri po pitanju socijalnih mreža. Soundcloud nam je veoma pomogao, a na Facebook smo se tek nedavno priključili. Facebook je pravi medij za nas i trebali bi više raditi na tome, ali je problem što sve te stvari mi radimo sami pa kada smo zauzeti uobičajenim svakodnevnim poslom nismo aktivni na Facebooku i ne postamo dovoljno.
Današnja je alternativna scena znatno drugačije od izvorne, od one iz osamdesetih. Današnja je scena industrija kao i svaka druga: profit pod svaku cijenu. Koliko je alternativna scena lažna i pozerska te koliko je obuzeta novcem (a ne umjetnošću) kao primarnim motivom za stvaranje glazbe (najsvježiji primjer jest Lana Del Rey). Na koji način funkcionira vaša nezavisni label? Imate li apsolutnu slobodu u stvaranju glazbe?
ULF: Najvažnije od svega jest da smo uvijek bili apsolutno slobodni raditi glazbu na naš način! Vidar Hanssen, vlasnik našeg labela (op.a. Beatservice Records), se nikada nije miješao. Ponekad bi želio izabrati singlove i to je sve. Indie scena nije vjerodostojna, slažem se s time. Lana Del Rey bi mogla biti dobar primjer, ali ja nju ne doživljavam kao indie – slušajući njen album odmah se vidi da je riječ o velikom projektu, velikom novcu i velikoj produkciji. Ja ne vjerujem indie labelima. Ipak, mislim da se još uvijek može vjerovati Hyperdubu i Subpopu koji izbacuju dobru glazbu, ali nimalo ne dvojim u njihove namjere da se opare. Veoma je malo glazbenika koji su indie duh zadržali kroz godine i godine karijere. Većinom s godinama dođe do razmišljanja dovoljno sam dao glazbi, sada se mogu malo i opustiti (i zaraditi) i tu mnogi pokleknu. Ili jednostavno odustanu.
Mislite li da bi se i Flunku dogodilo isto što i mnogim drugim alternativnim bendovima koji su potpisali za velike izdavačke kuće?
ULF: Da! Gotovo da nema primjera glazbenika koji nije izgubio dušu na taj način. Flunk ne bi bio izuzetak.
Nedavno ste imali kinesku turneju. Planirate li u bližoj budućnosti europsku turneju ili nastup na predstojećim ljetnim glazbenim festivalima?
ULF: Voljeli bismo. Dobivamo ponude, ali trenutno jedino što želimo jest završiti novi album, a to će zahtijevati mjesece i mjesece rada. Stoga trenutno i ne dogovaramo koncerte. Po objavljivanju albuma namjera je svirati po Europi, Sjevernoj Americi i Meksiku te odraditi još jednu turneju po Kini.
Radite na novom albumu. Hoće li novi album biti klasični Flunk album ili možemo očekivati novitete i eksperimentiranje, nešto slično uplivu dub stepa na posljednji album This Is What You Get?
ULF: Osobno mislim da će ovo biti posljedni Flunk album. Novi će album prvenstveno biti odraz sadašnjih nas kao osoba i toga kako danas zvučimo na koncertima. Anja je počela svirati gitaru na koncertima i to će se odraziti na zvuk. Također smo pokušali praviti pjesme na probama, što nikada prije nismo činili. Čak je i Erik Ruud mnogo više uključen u sami proces stvaranja albuma. Sve će to utjecati da album bude drugačiji od dosadašnjih, iako znam da će mnogi reći da je u pitanju klasični Flunk album. Još nismo napisali sve pjesme tako da je ipak prerano govoriti o prvim dojmovima.
Teško je ne zamijetiti poveznicu između Flunka i fotografije, vašeg sekundarnog načina izražavanja. U čemu je kvaka i otkud tolika ljubav prema fotografiji?
ULF: Nema kvake, jednostavno uzmem aparat i fotografiram. Neki omoti albuma su zapravo moje lomo fotografije. Grozno slikam pa valjda otud talent za apstraktne fotografije.
Jeste li upoznati sa bh ili ex-Yu glazbenom scenom? Poruka za čitatelje Bljeska.
ULF: Malo smo glazbe sa ex-Yu prostora imali prilike čuti pa pozivam čitatelje Bljeska da s nama podijele glazbu preko Facebooka ili Soundclouda. Svirali smo u Beogradu i svi koje smo pritom sreli, oni ljudi koji žive za glazbu, su prilično slični nama u Oslu koji živimo za glazbu. Zbog toga se osjećamo kao kod kuće gdje god odemo svirati.
Razgovarao: Milenko Margeta
