Organski kemičar Vladimir Prelog, rođen je u Sarajevu, pod austrougarskom okupacijom (23. srpnja 1906.) gdje je njegov otac predavao u gimnaziji. Po nacionalnosti je bio Hrvat i naturalizirani švicarski državljanin od 1959. Osnovnu školu je započeo u Sarajevu, ali nakon što se 1915. roditelji sele u Zagreb mladi Vladimir nastavlja pohađanje srednje škole u Zagrebu. Po završetku osnovne škole upisuje se u gimnaziju, a kada je njegov otac dobio premještaj u Osijek s njim odlazi i sin.
U Osijeku je pohađao nepuna dva razreda gimnazije. Bilo je to dovoljno da pod utjecajem profesora Ivana Kurie iskaže svoj interes za kemiju. Tako u proljeće 1922. šesnaestogodišnji Prelog šalje uglednom njemačkom znanstvenom časopisu Chemiker Zeitung rad u kojem je opisao novo rješenje za jedan analitički instrument u kemijskom laboratoriju. Rukopis je objavljen i to je bio prvi znanstveni rad od više od 400 nakon toga objavljenih radova Vladimira Preloga.
Bilo je to doba svjetske gospodarske krize, kada nije bilo lako dobiti zaposlenje, pa se Prelog nije vratio u Jugoslaviju, nego je prihvatio posao u Pragu u malom laboratoriju za proizvodnju finih kemikalija Driza. Uz svoj redovni posao pokazuje interes za znanstveni rad i u poslijepodnevnim satima počinje znanstveno raditi pod mentorstvom doktora Rudolfa Lukeša i profesora Emila Votočeka. S njima objavljuje niz radova iz područja organske sintetske kemije i kemije prirodnih spojeva.
Doktorat je napravio kod profesora Emila Votočeka.
O toj epizodi svog života Prelog piše: "Bio sam sretan kada mi je Lukešov školski kolega predložio da u tek osnovanom malom laboratoriju u Pragu priređujem rijetke kemikalije kojih nije bilo na tržištu, a on ih je trebao za svoje dvije trgovine kemikalijama. U tom laboratoriju pružila mi se skromna mogućnost da se nakon radnog vremena bavim znanstvenim radom. Moj poslodavac, koji je priželjkivao doktorsku titulu, bio je moj prvi doktorand. Još ni danas nisam načistu što je bolje: biti namještenik svog doktoranda ili, kao danas, njegov poslodavac."
Ipak 1935. Prelog je primljen na Tehnički fakultet Zagrebačkog sveučilišta. Dvije godine ranije (1933.) u Pragu se vjenčao s Kamilom Vítek. U tom braku 1949. u Zürichu rodit će se sin Jan. Dobivši zaposlenje u domovini vraća se u Zagreb i u njemu ostaje sve do dolaska njemačke vojske. Sa suradnicima u Zagrebu (R. Seiwerth, D. Kolbah, V. Hahn, Ž. Guštak) Prelog utemeljuje istraživački rad u tvornici Kaštel, današnjoj Plivi. U sklopu te suradnje razvija sinteze sulfonamibiotika, kemoterapeutika koji su do pojave antibiotika bili čudotvorni lijekovi protiv niza infektivnih bolesti. Ta istraživanja bila su na najvišoj svjetskoj razini i bila su dragocjena osnova za poslijeratni (nakon 1945.) razvoj proizvodnje niza sulfonamida u Plivi.
Budući da je Drugi svjetski rat već počeo, uspio je otići uz pomoć formalnog pozivnog pisma profesora Richarda Kuhna, dobitnika Nobelove nagrade za kemiju godine 1938. u Heidelberg da održi niz predavanja. Tako je Prelog s putnom kartom za Heidelberg sišao s vlaka u Zürichu. U Švicarskoj je počeo raditi u laboratoriju za organsku kemiju na Saveznoj tehničkoj visokoj školi u Zürichu.
U svom radu Prelog je zagovarao suradnju timova istraživača iz različitih zemalja: "Složili smo se da se često isplati neko područje istraživati zajednički, a ne konkurentno. Postoji li bezuvjetno nužno povjerenje, ne samo što se uštedi suvišan, dvostruki posao, nezgodne prepirke o prioritetima i mnoga razočaranja, nego se i mnogo nauči od svojih partnera. To je danas postao općenito prihvaćen oblik međunarodne suradnje."
Zbog svojih znanstvenih dostignuća izabran je za člana Kraljevskog društva u Londonu, Nacionalne akademije za znanost Sjedinjenih Država (1961.), Američke akademije znanosti i umjetnosti (1960.), Američkog filozofskog društva, Irske kraljevske akademije (1971.), Sovjetske akademije znanosti, talijanske Accademia dei Linzei te za člana njemačkog društva Leopoldina. Postao je i počasni doktor znanosti sveučilišta u Zagrebu, Parizu, Liverpoolu, Bruxellesu, Cambridgeu i Manchesteru.
Godine 1965. nagrađen je medaljom Marcel Benoist, najvećim znanstvenim priznanjem u Švicarskoj. Deset godina kasnije (1975.) primio je Nobelovu nagradu za svoj rad na stereokemiji ogranskih molekula i njihovih reakcija.
Početkom agresije na Hrvatsku 1991. bio je jedan od 109 dobitnika Nobelove nagrade koji su potpisali apel za mir u Hrvatskoj. Dvije godine kasnije (1976.) otišao je u mirovinu.
Preminuo je na današnji dan 7. siječnja 1998. u Zürichu u dobi od 91 godine. Njegovi posmrtni ostaci pokopani su na zagrebačkom groblju Mirogoj 27. rujna 2001. Sedam godina kasnije (2008.) u Pragu mu je podignut spomenik.
