Ako lažljivca prepoznajete po očima, gledate pogrešnu stvar

Većina ljudi vjeruje kako može prepoznati kada netko laže. Dovoljno je, čini se, obratiti pozornost na pogled, nervozu ili neuvjerljiv osmijeh. Međutim, naša sposobnost razlikovanja istine od laži znatno je slabija nego što mislimo.

Psihologinja Leanne ten Brinke, autorica knjige "Poisonous People: How to Resist Them and Improve Your Life", ističe kako ljudi u prosjeku prepoznaju laž sa svega 54 posto točnosti. Drugim riječima, kada pokušavamo procijeniti govori li nam netko istinu, često nismo mnogo bolji od pukog nagađanja.

U razgovoru za podcast The Diary of a CEO Brinke je govorila o tome zašto uobičajeni znakovi laganja nisu toliko pouzdani i na što bi zapravo trebalo obratiti pozornost.

Kontakt očima nije dokaz iskrenosti

Izbjegavanje pogleda jedan je od najčešćih znakova koje ljudi povezuju s laganjem. Ako sugovornik skreće pogled, djeluje nesigurno ili izbjegava gledati nas izravno u oči, lako možemo zaključiti kako nešto skriva.

Ipak, kako objašnjava ten Brinke, istraživanja ne pružaju pouzdanu potvrdu da je izbjegavanje kontakta očima pokazatelj laganja.

Način na koji netko gleda sugovornika može ovisiti o brojnim okolnostima pa samo na temelju toga ne možemo pouzdano procijeniti je li iskren. Isto vrijedi i za osmijeh.

Često se vjeruje kako se iskren osmijeh prepoznaje po tome što uključuje i mišiće oko očiju, dok se neiskren vidi samo u kutovima usana. Međutim, osoba se može osmjehivati iz pristojnosti ili zbog društvenih normi, bez ikakve namjere nekoga obmanuti.

Zato ni osmijeh koji ne dopire do očiju sam po sebi nije dokaz da netko laže.

Što može upućivati na laganje?

To ne znači kako je laganje nemoguće prepoznati. Prema riječima ten Brinke, jedan od pokazatelja može biti vidljiv mentalni napor tijekom odgovaranja.

Osoba koja pokušava smisliti odgovor može češće zastajkivati, koristiti poštapalice poput "ovaj" i "pa" ili pokazivati znakove napora dok formulira ono što želi reći.

Ipak, nijedan od tih znakova nije nepogrešiv dokaz. Zastajkivanje može biti posljedica nervoze, nesigurnosti ili potrebe za slaganjem misli, zbog čega ponašanje sugovornika treba promatrati u širem kontekstu.

Postavljajte pitanja na koja nije dovoljno odgovoriti s "da" ili "ne"

Jedan od korisnijih načina za procjenu nečije priče jest tražiti dodatna objašnjenja.

Umjesto pitanja na koja se može odgovoriti jednom riječju, bolje je postavljati otvorena pitanja i tražiti od sugovornika detaljnije objašnjenje onoga što se dogodilo. Prema ten Brinke, količina detalja koje osoba iznosi predstavlja jednu od najdosljednijih razlika između istinitih i lažnih iskaza.

Kada netko izmišlja priču, može se oslanjati na sporedne detalje koji zvuče uvjerljivo, dok mu je teže objasniti ključne događaje i pružiti informacije koje je moguće provjeriti.

Zato je važno obratiti pozornost na to odgovara li sugovornik doista na pitanje, imaju li ključni detalji smisla i mogu li se njegove tvrdnje potvrditi.

Provjerljive informacije važnije su od govora tijela

Umjesto pokušaja iščitavanja nečijih namjera iz izraza lica ili pogleda, korisnije je zapitati se koliko je moguće provjeriti ono što nam govori.

U poslovnom okruženju to može značiti traženje konkretnih podataka, objašnjenja, dokumenata ili primjera koji potkrepljuju iznesene tvrdnje. U razgovoru za posao, primjerice, umjesto procjene kandidata na temelju nervoze ili kontakta očima, smislenije je postavljati dodatna pitanja o njegovu iskustvu i konkretnim rezultatima.

Isto vrijedi za poslovne pregovore i svakodnevnu komunikaciju. Uvjerljiv nastup ne mora značiti kako je priča istinita, kao što ni nesigurnost ne znači automatski da netko nešto skriva.

Najkorisnija strategija nije pokušaj prepoznavanja laži na prvi pogled, nego provjera onoga što nam je rečeno, prenosi Bizlife.