Bend "Pikova Dama", kojeg čine prekaljeni rock borci, svojevrsna supergrupa, ovih dana izbacila je pjesmu kojom nabacuju malo optimizma u grad koji škripi i stenje pod korona situacijom.
Kako sami za sebe tvrde - Južnjaci. Ponosni zbog toga. Umjesto zastava dižu buku. Dolaze iz svih pravaca, od neke bluesom natopljene delte, preko pop rock prostranstava i iz heavy metal dvoraca, do lirski sjetnih predgrađa.
Šta onda zajedno sviraju? Hard Rock! Otpadnici koji su odbili Fendere zamijeniti kaučima i daljinskim upravljačima su: Damir Dado Sejdievski. — vokal, Adis Gušić Gule — gitara, Feđa Ibrulj — gitara i prateći vokal, Jasmir Slijepćević Boske — bubnjevi i perkusije i Mili Tiro — bas gitara.
O čemu onda pjevaju? "Cesta ka nebu jedini put je moj, anđeli moji već su na cesti toj..." I već dugo sjede za stolom, kao u nekom snu, skrivaju u ruci karte čekaju jednu, posljednju... "A na stolu ulog je sve, život ili smrt gospodine!" Jedna karta nedostaje. Do nje ne može nitko i ne dobiva je nitko. Pikova Dama. Tako se i nazvaše. I nastaviše cestom ka nebu stvarajući prvi album. Još malo. Uskoro.
A do tada, spojiše i neku deltu i prostranstva i dvorce i predgrađa i odlučiše gradu pokloniti pjesmu. Jer teško je, neka tama se uvukla. Kao da sva je ljubav nestala.
I izrekoše molitvu, da pjesma postane utjeha, da opet sreća postane navika. Molitvu da se opet upale zvijezde mostarske. Tamo iznad Neretve.
