Robert Mitchum nikada nije bio tipična holivudska zvijezda. Buntovan, ležeran, uvijek s cigaretom u ustima, imao je stav koji je istovremeno fascinirao i odbijao. Nije volio davati intervjue, nije mario za slavu i s lakoćom je glumio grubijane – jer je i sam bio jedan od njih. A kada je 1956. snimao vestern Bandido! u Meksiku, stvari su, očekivano, izmakle kontroli.
Bandido! je na papiru izgledao kao siguran hit – revolucija, oružje i Mitchum u ulozi američkog plaćenika koji trguje oružjem usred meksičke revolucije. No, snimanje u Meksiku donijelo je više izazova nego što je itko mogao predvidjeti.
Mitchum, poznat po svom opuštenom pristupu, brzo se sprijateljio s lokalnim stanovništvom – možda i previše. Navodno je toliko uživao u meksičkoj kulturi, piću i noćnom životu da se ponekad nije pojavljivao na snimanju. Redatelj Richard Fleischer kasnije je govorio kako je filmska ekipa često morala prilagođavati raspored snimanja njegovim ''neplaniranim izostancima''.
No, Mitchum je imao nevjerojatan talent – čak i kada bi stigao na set mamuran ili izravno iz nekog lokalnog bara, pred kamerama je bio besprijekoran. Njegov karakteristični smireni izraz lica i magnetska karizma činili su ga idealnim antiherojem vestern žanra.
Mitchum je bio oličenje neukrotivog duha starog Hollywooda. Karijeru je započeo u noir filmovima poput Iz prošlosti (Out of the Past, 1947.), gdje je njegova kombinacija opasnosti i nehajne elegancije redefinirala imidž detektiva na filmu.
No, njegova reputacija dobila je novu dimenziju 1948. godine, kada je uhićen zbog posjedovanja marihuane. Dok bi danas takav incident bio tek rubna vijest, u to je doba skandal prijetio uništiti njegovu karijeru. No, Mitchum je ostao nevjerojatno hladnokrvan – odslužio je dva mjeseca u zatvoru i nastavio raditi kao da se ništa nije dogodilo. Njegov komentar nakon izlaska bio je tipično njegov: „Ma kakav pakao, bio je to samo još jedan posao.“
Robert Mitchum nikada nije bio tipični holivudski heroj, ali upravo je to njegova najveća snaga. Odbijao je igrati po pravilima, živio je kako je htio, a pred kamerama donosio neponovljivu prisutnost. Bandido! možda nije njegov najpoznatiji film, ali odražava sve što je Mitchuma činilo posebnim – sirovu karizmu, nesputanost i sposobnost da svaki film učini jedinstvenim.
U vremenu kada su zvijezde pažljivo gradile svoj imidž, Mitchum je bio jedan od rijetkih koji se nije pretvarao – on je jednostavno bio svoj. I upravo zato ostaje jedna od najfascinantnijih figura u povijesti Hollywooda.
